Xabi Alonso je završio 2025. kao trener Real Madrida, ali je vrlo teško predvidjeti koliko će dugo ostati na kormilu "Kraljevskog kluba".
Budućnost baskijskog trenera visi o koncu nakon duboke krize rezultata i igre od početka novembra, tokom koje je izgubio prednost od pet bodova nad Barcelonom u španskoj La Ligi, dok je u evropskoj Ligi prvaka njegova sposobnost da se bori protiv velikih rivala s kontinenta dovedena u pitanje nakon što je posrnuo protiv engleskih divova Liverpoola i Manchester Cityja.
Ova situacija je dovela Xabija Alonsa na rub, a mogao bi se boriti za svoj posao u španskom Superkupu početkom 2026.
Polufinale protiv Atletica iz Madrida (koji ih je već razbio sa 5:2 u La Ligi) ili hipotetsko finale protiv Barcelone ili Athletic Bilbaa bit će konačni testovi.
Kiks u bilo kojoj od ovih utakmica doveo bi Alonsa na izlaznaq vrata, posebno ako ne poboljša imidž ekipa koja je posljednjih mjeseci izgledala bezdušno, bez vjere i bez intenziteta, prenosi Marca.
Stvarnost koju Xabi doživljava nije nova na klupi najvećeg kluba na svijetu. Sedam trenera je otpušteno ili je dalo ostavke je u jeku sezone tokom ovog stoljeća.
U posljednjih 25 godina, klub iz španske prijestolnice nije imao previše stabilnosti sa svojim trenerima, osim Vicentea del Bosquea, Josea Mourinha, Carla Ancelottija i Zinedinea Zidanea (u dvije faze), jedinih koji su uspjeli opstati na poslu na duže staze.
Donosimo pregled onih koji nisu imali tu priliku, odnosno koji su otpušteni ili su dali ostavke u Realu tokom 21. stoljeća:
Vicente del Bosque
Nakon što je osvojio naslov La Lige 2002/2003. i ukupno sedam trofeja - uključujući dva naslova Lige prvaka - s Real Madridom u četiri godine, Del Bosque nije ostao kako bi nastavio voditi španskog velikana.
Njegov odlazak dogodio se uz odlazak kapitena Fernanda Hierra, koji također nije produžio ugovor s klubom u kojem je bio 14 sezona.
Upravni odbor "Los Blancosa", kojim je već predsjedavao Florentino Perez, odlučio se za promjenu smjera koja, na kraju, nije dobro prošla, jer su između 2003. i 2007. osvojili samo Superkup Španije.
Carlos Queiroz
Došao je kao zamjena za Del Bosquea iz Manchester Uniteda, gdje je bio broj dva Sir Alexa Fergusona.
Došao je u projektu koji je kombinirao velike svjetske nogometne zvijezde s domaćim proizvodima. Njegova priča nije dobro završila.
Iako je osvojio španski Superkup, njegov voz je iskočio iz šina u La Ligi (završili su četvrti), izgubili su finale Kupa Španije od Real Zaragoze i ispali su u četvrtfinalu Lige prvaka od Monaca.
Jose Antonio Camacho
U Madrid je stigao u maju 2004. i za manje od četiri mjeseca dao je ostavku nakon dva poraza u šest ligaških utakmica.
"Mislim da učinak ove ekipe nije adekvatan, a također mislim da se mojim ostankom neće poboljšati.
Zato sam odlučio otići", rekao je Španlac bez ustručavanja prilikom objave svoje odluke.
Ovo mu je bio drugi mandat na čelu Reala i, iako je teško povjerovati, trajao je duže od prvog (ljeto 1998.), u kojem je dao ostavku nakon samo 22 dana na poslu.
Mariano Garcia Remon
Bio je zamjena koju je predložio sam Camacho nakon ostavke, ali ni on nije uspio ispuniti zahtjeve madridske klupe.
Preuzeo je ekipu u septembru 2004. i do kraja godine više nije bio trener. Četiri remija i isto toliko poraza u 20 utakmica zapečatili su njegovu sudbinu.
Vanderlei Luxemburgo
Bio je prvi (i još uvijek jedini) brazilski trener Real Madrida. U svojoj prvoj sezoni, uprkos preuzimanju razjedinjene ekipe, pobijedio je u 16 utakmica La Lige (uključujući Clasico protiv Barcelone) i završio četiri boda iza Katalonaca.
Međutim, u Kupu Španije ispao je od Real Valladolida, a u Ligi prvaka od Juventusa.
U sljedećoj sezoni, pet poraza u prvih 14 utakmica La Lige dovelo je do otkaza u decembru 2005. godine.
Juan Ramon Lopez Caro
Još jedan privremeni trener koji je stigao u hitnoj situaciji, a također je izašao na mala vrata.
U 24 utakmice, pobijedio je samo u polovini (uz devet remija i tri poraza), ispao je u Ligi prvaka protiv Arsenala, završio je 12 bodova iza Barcelone u La Ligi i pretrpio poraz od Real Zaragoze (1:6) u polufinalu Kupa Španije. Na kraju sezone nije zadržan.
Fabio Capello
Stari poznanik Reala (trenirao je ekipu već u sezoni 1996/1997.) vratio se kako bi zauzeo čvrst stav prema igračima, ali je otpušten nakon samo jedne sezone uprkos osvajanju prvog naslova La Lige za "Los Blancose" od odlaska Vicentea del Bosquea.
Eliminacija u Kupu Špsanije (protiv Real Betisa) i u Ligi prvaka (protiv Bayern Munchena) bila je preteška.
Njegov učinak u La Ligi nije bilo od koristi - u posljednjih 17 kola izgubio je samo jednom (protiv Racing Santandera), a u posljednjih 12 pobijedio je deset puta, uz neke spektakularne preokrete protiv Seville, Espanyola, Recreativa iz Huelve, Real Zaragoze i Mallorce.
Bernd Schuster
Došao je i osvojio La Ligu u sezoni 2007/208. s gotovo 20 bodova prednosti pred Barcelonom, ali počeo je gomilati razočaranja.
Ispao je u Ligi prvaka (protiv Rome) i Kupa Španije (protiv Mallorce) te poražen u španskom Superkupu 2007. (protiv Seville), Nijemac je bio na rubu ponora sve dok nije smijenjen u decembru 2008. nakon što nije uspio pobijediti u šest od prvih 14 ligaških utakmica i ispao je u Kupu Španije od skromnog Real Uniona.
Na čelu je izdržao samo godinu i po.
Juande Ramos
Manje od 24 sata nakon što je preuzeo dužnost trenera Reala, debitirao je u Ligi prvaka pobjedom od 3:0 nad Zenitom iz Sankt Peterburga, ali u svojoj prvoj ligaškoj utakmici izgubio je 0:2 na Camp Nouu od Barcelone.
Iako je potom krenuo u niz od 18 utakmica bez poraza (uz 17 pobjeda) na domaćoj sceni, u Ligi prvaka ga je slomio Liverpool, ponižavajućim porazom od 0:4 na Anfieldu.
Da stvar bude gora, izgubio je drugi Clasico sezone nezaboravnim porazom od 2:6 na Bernabeuu i pretrpio pet uzastopnih poraza na kraju La Lige. Nakon ovih rezultata nije imao šanse za obnovu ugovora.
Manuel Pellegrini
Stigao je u Madrid u jeku revolucije koja je dovela i Cristiana Ronalda, Kaku, Benzemu, Xabija Alonsa, Albiola, Arbeloa i društvo.
Bio je to spektakularan prijelazni rok, jedan od najimpresivnijih u historiji.
S ovim arsenalom, "Los Blancosi" su postigli više od 100 golova i osvojili 96 bodova u La Ligi, ali nisu mogli savladati Guardiolinu Barcelonu, koja je bila prvak s 99 bodova.
Pellegrini je sezonu završio bez naslova, jer ga je Lyon izbacio iz Lige prvaka, a u Kupu Španije pretrpio je skandalozan poraz od 0:4 protiv Alcorcona. Ti su rezultati bili njegov pad i na kraju sezone je otpušten.
Carlo Ancelotti
Ancelotti će zauvijek biti jedan od najuspješnijih trenera u nogometu i historiji Real Madrida, ali to nije bilo dovoljno da spriječi njegov otkaz 2015., samo godinu nakon što je osvojio "La Decimu" u Lisabonu legendarnim golom Sergija Ramosa glavom u sudačkoj nadoknadi.
Sljedeće sezone, "Kraljevi" su izgubili Superkup Španije od Atletico Madrida, koji ih je također eliminirao iz domaćeg kupa, dok su u La Ligi završili drugi, dva boda iza Barcelone.
Kao kruna svega, ispali su u polufinalu Lige prvaka od Juventusa.
Ancelottijevi trijumfi u evropskom Superkupu i Svjetskom klupskom prvenstvu bili su od male vrijednosti, jer je smijenjen kako bi napravio mjesta za Rafu Beniteza.
U svom drugom razdoblju (2021/2025.) s Realom, Italijan je ponovo trijumfirao s 11 naslova: dva naslova La Lige, dvije Lige prvaka, dva evropska Superkupa, dva španska Superkupa, jedan Kup Španije, jedno Svjetsko klupsko prvenstvo i jedan Interkontinentalni kup.
Otišao je uz obostrani sporazum u maju 2025. kako bi postao selektor brazilske reprezentacije.
Rafa Benitez
Benitezov Real imao je lagan početak sezone, neporažen u grupnoj fazi Lige prvaka s 19 golova u šest utakmica i neporažen u La Ligi u prvih deset utakmica.
Međutim, uzastopni neuspjesi protiv Seville i Barcelone (poraz 0:4 na Bernabeuu) počeli su izazivati sumnje u projekt španskog trenera, što je pogoršano eliminacijom iz Kupa Španije.
To je dovelo do Benitezovog pada, jer je otpušten početkom 2016. kada je bio treći u La Ligi.
Zinedine Zidane
Rafin odlazak najavio je katastrofalnu sezonu 205/2016., ali dolazak Zinedinea Zidanea promijenio je sudbinu tima.
Francuz je preuzeo ekipu na trećem mjestu La Lige, ali u sljedećih 20 utakmica ostvario je 16 pobjeda, od kojih 12 uzastopnih, te završio prvenstvo na drugom mjestu, samo bod iza Barcelone.
Njegov utjecaj bio je još značajniji u Ligi prvaka, gdje je u nokaut rundi svladao Romu, Wolfsburg i Manchester City, prije nego što je u finalu pobijedio Atletico Madrid na penale.
To je bio početak dinastije koja je uključivala tri evropske krune zaredom.
Nakon što je osvojio devet naslova između 2016. i 2018., Zidane je dao ostavku na mjesto trenera Real Madrida, a s njim je otišao i Cristiano Ronaldo, zatvorivši slavni i, po svoj prilici, neponovljivi ciklus.
Međutim, manje od godinu kasnije ponovo je priskočio u pomoć na klupi Los Blancosa. U tom drugom razdoblju, koje je započelo u martu 2019., osvojio je La Ligu i Superkup Španije, ali je na kraju ponovo dao ostavku u maju 2021. godine.
Julen Lopetegui
Julen Lopetegui bio je čovjek zadužen da naslijedi Zidanea, što je objavljeno baš kad je trebao debitirati kao selektor Španije na Svjetskom prvenstvu 2018. u Rusiji.
To je dovelo do njegovog trenutnog otkaza u reprezentaciji pa se njegovi prvi koraci u Madridu nisu odvijali u najboljim uvjetima i to je bilo primjetno.
U augustu je izgubio evropski Superkup protiv Atletica, a u prvih deset utakmica La Lige ostvario je samo četiri pobjede.
Niz od pet uzastopnih utakmica bez pobjede, uključujući poraz od 1:5 protiv Barcelone, okončao je Lopeteguijevo vrijeme u Madridu i do oktobra je bio izvan kluba.
Santiago Solari
Solari je imenovan privremenim trenerom Real Madrida krajem oktobra 2018. i, poput svog prethodnika Lopeteguija, nije izdržao ni pet mjeseci na toj poziciji.
Iako je osvojio Svjetsko klupsko prvenstvo u Abu Dhabiju, doživio je dva teška ispadanja u Kupu Španije i Ligi prvaka, u oba slučaja deklasiran u uzvratnoj utakmici na Bernabeuu.