Fudbalski klub Sarajevo ponovo se nalazi na samom početku. Odlaskom Marija Cvitanovića s kormila stručnog štaba, klub s Koševa krenuo je u potragu za novim šefom koji bi konačno trebao donijeti stabilnost i prekinuti predug post bez titule prvaka.
Iako Bordo tim po finansijskim ulaganjima drži apsolutni broj jedan u državi, trofej namijenjen prvaku Bosne i Hercegovine na Koševo nije stigao još od sezone 2019/2020.
Od tog momenta pa do danas, Sarajevo uzalud čeka priliku da ispred Vječne vatre proslavi novi naslov.
Kratka stabilizacija pod Cvitanovićem i sjena Zorana Zekića
Mario Cvitanović je uspio privremeno ugasiti požar i stabilizovati ekipu nakon katastrofalnog otvaranja sezone, kada se klub već u septembru oprostio od borbe za titulu.
Njegov mandat na Koševu trajao je 247 dana, tokom kojih je ekipu vodio na 32 utakmice, ostvarivši solidan prosjek od 1.91 bodova po meču.
Ipak, česte krize u igri tokom proljeća, ispadanje iz Kupa BiH, te u konačnici gubitak Superkupa, presudili su hrvatskom stručnjaku.
Zanimljivo je da je Cvitanović statistički imao za nijansu bolji učinak od svog sunarodnjaka Zorana Zekića, koji je bilježio 1.90 bodova po utakmici.
Međutim, navijači danas ponovo priželjkuju upravo Zekića. Pod njegovim vodstvom Sarajevo je igralo znatno dopadljiviji fudbal, osvojilo Kup BiH, a u tom periodu klub je bio i žrtva nekoliko brutalnih sudijskih krađa koje su direktno krojile tabelu.
Zekić je klupu napustio nakon evropskog debakla protiv Universitatea Craiove i prvenstvenog remija s Radnikom, kada je predsjednik Ismir Mirvić povjerenje nakratko ukazao Husrefu Musemiću, što se pokazalo kao neuspješan potez koji je samo produbio krizu.
Od Husrefa Musemića do "vrtuljka" na klupi
Sarajevo je svoju posljednju titulu osvojilo u specifičnim okolnostima tokom "korona sezone" 2019/20. Tada je ekipu zvanično do trona doveo Vinko Marinović, koji je na klupi zamijenio Husrefa Musemića nakon što je ovaj dobio iznenadan otkaz usljed rezultatske krize.
Od tog trenutka, na klupi Sarajeva prodefilovao je nevjerovatan broj stručnjaka, ali niko nije uspio ponoviti taj uspjeh.
Trenersku palicu redom su preuzimali: Vinko Marinović, Dženan Uščuplić (u dva navrata), Aleksandar Vasoski, Feđa Dudić. Emir Obuća, Mirza Varešanović, Simon Rožman, Zoran Zekić, Husref Musemić, Mario Cvitanović...
Sada se na Koševu čeka 12. trener u nizu, čovjek koji bi morao napraviti potpuni rezultatski i mentalni preokret. Uprava kluba na čelu s menadžmentom prvog tima nalazi se pod ogromnim pritiskom i nema pravo na grešku.
Izbor novog šefa struke, ali i kompletna strategija oko sportske politike, moraju biti izvedeni s maksimalnim oprezom.
Ukoliko Sarajevo ponovo povuče pogrešan potez i krene u pogrešnom smjeru, klub će ući u još jedan krug identičnog, destruktivnog scenarija koji navijači na Koševu gledaju već godinama.