Kada se bude prelistavala svjetska sportska štampa nakon utakmice Kanada – Bosna i Hercegovina (1:1), najveći dio pažnje vjerovatno će otići na historijski podatak da je domaćin osvojio prvi bod na Svjetskim prvenstvima.
To je i razumljivo. Kanada je pred više od 43.000 navijača u Torontu konačno skinula jedno veliko opterećenje sa svojih leđa. Međutim, iz izvještaja stranih medija može se iščitati i nešto drugo. Kanada jeste dobila svoj historijski trenutak, ali je Bosna i Hercegovina bila ta koja ju je natjerala da ga spašava u završnici utakmice. AP posebno naglašava da je domaćin do boda stigao tek nakon pogotka rezerviste Cylea Larina u 78. minuti, dok je BiH dugo čuvala vodstvo stečeno još u prvom dijelu.
U atmosferi koja je gotovo potpuno pripadala Kanadi, pred stadionom obojenim u crveno i pod pritiskom kakav nosi domaći Mundijal, Zmajevi nisu izgledali kao reprezentacija koja je došla da bude kulisa velikoj priči domaćina.
KANADA SLAVILA BOD, BIH MOŽE ŽALITI ZA POBJEDOM
Kanada je imala publiku, energiju i inicijativu. Imala je i očekivanje cijele zemlje da upravo na domaćem terenu napravi prvi veliki korak.
Ali prvi ozbiljan udarac zadala je Bosna i Hercegovina.
U 21. minuti stigao je pogodak Jove Lukića nakon kornera. Bila je to akcija koja nije djelovala slučajno niti improvizirano. Sead Kolašinac ponovo je pokazao koliko može biti važan faktor u prekidima, a Lukić je iskoristio prostor koji mu se otvorio i donio vodstvo Zmajevima.
Upravo u tom detalju vidjela se jasna ideja Barbarezovog tima. BiH nije pokušavala nadigravati Kanadu kroz duga razdoblja posjeda. Tražila je svoje prilike kroz disciplinu, duel igru, prekide i fizičku snagu. I dugo je izgledalo da bi takav plan mogao donijeti i više od jednog boda.
STRANI MEDIJI VIDE KANADSKU HISTORIJU, ALI PRIZNAJU BOSANSKI PROBLEM ZA DOMAĆINA
AP u prvi plan stavlja historijski prvi bod Kanade na svjetskim prvenstvima i atmosferu pred više od 43.000 gledalaca u Torontu. To je potpuno logičan ugao za domaću publiku.
Međutim, Guardian u svom izvještaju ostavlja dovoljno prostora za drugačije čitanje utakmice. Kanađani su pritiskali, stvarali šanse i imali energiju stadiona iza sebe, ali nisu lako pronalazili put do gola. BiH je dugo držala blok, branila se organizirano i tjerala domaćina na nervozu. Guardian posebno ističe da je Kanada propuštala prilike, dok je BiH ostajala opasna kada god bi došla do prekida ili centaršuta.
Ni izjednačenje nije stiglo kao rezultat potpune dominacije. Došlo je tek kada je Jesse Marsch posegnuo za klupom, a Cyle Larin praktično prvim ozbiljnim kontaktom s loptom promijenio tok utakmice.
PREKIDI KAO BOSANSKO ORUŽJE
Ako je ova utakmica donijela jednu veliku taktičku poruku za nastavak grupne faze, onda je to vrijednost prekida u igri Bosne i Hercegovine.
Kanada je tokom meča pokazala određene probleme u markiranju i reakcijama nakon ubačaja. Upravo iz takve situacije stigao je i pogodak Lukića.
BiH vjerovatno neće imati luksuz da protiv svakog protivnika kontroliše ritam utakmice ili dominira posjedom. Ali ima nešto drugo – visinu, snagu i igrače koji mogu napraviti razliku u kaznenom prostoru.
Kada imate Kolašinca, Katića i nekoliko fizički dominantnih igrača, svaki korner ili slobodan udarac postaje ozbiljna prilika. Protiv Kanade se pokazalo da to nije rezervni plan, nego jedno od glavnih bosanskih oružja.
PROBLEM ZMAJEVA: KAKO PREŽIVJETI ZAVRŠNICU BEZ POTPUNOG POVLAČENJA
Ipak, bilo bi pogrešno od remija praviti savršenu utakmicu.
BiH je u završnici trpjela. Kanada je nakon izjednačenja dobila dodatnu energiju, stadion se probudio i posljednjih desetak minuta pretvorilo se u period odbrane vlastitog gola.
Tu se nalazi možda i najvažnija lekcija za nastavak prvenstva.
Dobro je što ekipa nije psihološki pukla nakon primljenog gola. Dobro je što nije izgubila glavu u buci domaćeg stadiona. Ali protiv narednih protivnika morat će bolje izlaziti iz pritiska, duže zadržavati loptu i smanjiti broj situacija u kojima je posljednja linija konstantno pod opsadom.
BARBAREZ JE DOBIO ONO ŠTO TRENER NAJVIŠE TRAŽI NA MUNDIJALU: KARAKTER
Velika takmičenja ne donose samo bodove. Donose informacije.
A Sergej Barbarez je u Torontu dobio jednu veoma važnu potvrdu.
Njegova reprezentacija može preživjeti težak ambijent. Može primiti kasni pogodak i ostati stabilna. Može izdržati pritisak domaćina i ne raspasti se kada momentum ode na drugu stranu.
BiH nije briljirala svih 90 minuta. Nije ni mogla protiv ekipe koja je imala podršku cijelog stadiona i veći dio posjeda. Ali nije nestala kada je bilo najteže.
To je često osobina koja odlučuje sudbinu reprezentacija na svjetskim prvenstvima.
ŠTA OVAJ BOD ZNAČI PRED ŠVICARSKU I KATAR
Jedan bod sam po sebi ne znači mnogo ako ne bude potvrđen u narednim utakmicama.
Ali psihološki može značiti jako puno.
Bosna i Hercegovina sada zna da može igrati ravnopravno protiv domaćina prvenstva. Zna i da njeni prekidi mogu praviti probleme ozbiljnim ekipama. S druge strane, jasno je da će protiv Švicarske trebati više kontrole igre i manje poklonjenog prostora. Protiv Katara će vjerovatno biti potrebno preuzeti i više inicijative.
Zato je remi u Torontu vrijedan prije svega kao informacija.
Strani mediji ovaj susret pamtit će kao utakmicu u kojoj je Kanada osvojila prvi bod u historiji svjetskih prvenstava. Bosna i Hercegovina trebala bi ga pamtiti kao utakmicu u kojoj je domaćin morao spašavati sebe.
To nije razlog za euforiju.
Ali jeste razlog za ozbiljan optimizam. Zmajevi su pokazali da nisu došli na Mundijal da budu lijepa dijasporska priča. Došli su kao reprezentacija koju niko neće poželjeti za protivnika.