Brazil je još jednom završio nastup na Svjetskom prvenstvu bez toliko željene šeste titule prvaka svijeta.
Poraz od Norveške rezultatom 2:1 u osmini finala produžio je čekanje na novi trofej na najmanje 28 godina, budući da je posljednji put Seleção svjetski prvak bio još 2002. godine.
Više nije dovoljno veliko ime
Za reprezentaciju koja je pet puta osvajala naslov prvaka svijeta i decenijama predstavljala mjerilo svjetskog fudbala, novo rano ispadanje predstavlja veliki udarac.
Istovremeno, ni ostale tradicionalne velesile ne prolaze mnogo bolje. Njemačka je eliminisana već u šesnaestini finala, dok se Italija nije ni plasirala na završni turnir.
Ipak, razlika je u tome što se od Brazila uvijek očekuje nešto više. Dres sa pet zvjezdica nosi posebnu težinu, a svaki neuspjeh izaziva mnogo ozbiljnije reakcije nego kada je riječ o bilo kojoj drugoj reprezentaciji.
Zbog toga je doveden Ancelotti
Jedan od glavnih razloga zbog kojih je Brazil angažovao Carla Ancelottija bio je njegov uspjeh u nokaut fazama najvećih takmičenja. Italijan je godinama dokazivao da zna pobjeđivati kada je pritisak najveći, zbog čega mu je Fudbalski savez Brazila pružio potpuno povjerenje i produžio ugovor do 2030. godine.
Nakon poraza od Norveške Ancelotti je jasno poručio da ne razmišlja o odlasku.
"Moramo se nositi s razočaranjem, a od sutra možemo razmišljati o budućnosti ove reprezentacije. Nalazimo se na početku jednog ciklusa, a ne na njegovom kraju", rekao je iskusni stručnjak.
Brazil koji se prilagođava protivniku
Ipak, upravo je način na koji je Brazil igrao izazvao najveće kritike.
Seleção je protiv Norveške imao svega 36 posto posjeda lopte. Ancelotti je objasnio kako nije želio visokim presingom ostaviti prostor Erlingu Haalandu, koji je postigao oba gola za Norvešku.
Takvo objašnjenje možda ima smisla za manje reprezentacije, ali ne i za Brazil. Generacijama su se protivnici prilagođavali Brazilcima, a sada se događa upravo suprotno.
Problem je mnogo dublji
Ancelotti nakon utakmice nije kritikovao nijednog igrača. Govorio je o iskustvu, mladim fudbalerima koji dolaze i veteranima koji još uvijek mogu pomoći reprezentaciji.
Međutim, stvarnost pokazuje da Brazil više nema širinu kakvu je nekada imao. Svaki izostanak ključnog igrača danas se itekako osjeti, a razlika u kvalitetu između Brazila i evropskih reprezentacija gotovo je nestala.
Norveška je najbolji dokaz toga. Reprezentacija koja je čekala 28 godina na povratak na Svjetsko prvenstvo izgledala je potpuno ravnopravno protiv najtrofejnije selekcije svijeta.
Novi fudbalski poredak
Možda Ancelotti zaista može vratiti Brazil na vrh. Možda će ova generacija sazreti do narednog Mundijala.
Ali jedno je već sada jasno – Brazil više ne živi u svijetu u kojem je samim izlaskom na teren bio najveći favorit. Današnji fudbal je mnogo izjednačeniji, konkurencija je jača nego ikada, a ime više nije dovoljno da donese pobjedu.
Šesta zvjezdica zato će morati još pričekati, a Brazil će, više nego ikada u svojoj historiji, morati dokazivati da i dalje pripada samom vrhu svjetskog fudbala.