Kada se govori o Edinu Džeki, najčešće se spominju golovi, trofeji, kapitenska traka reprezentacije Bosne i Hercegovine i velika evropska pozornica na kojoj traje već gotovo dvije decenije. Međutim, ono što ga izdvaja od mnogih vrhunskih fudbalera jeste činjenica da poštovanje i simpatije uživa daleko izvan granica Bosne i Hercegovine.
Potvrđuje to i tekst koji je objavio srbijanski portal Stil.rs, u kojem se kroz životnu priču kapitena Zmajeva podsjeća na put od ratnog djetinjstva u Sarajevu do statusa jednog od najuspješnijih sportista koje je Bosna i Hercegovina ikada imala.
Dok ga danas milioni navijača prepoznaju kao nekadašnjeg napadača Wolfsburga, Manchester Cityja, Rome i Intera, iza njegove karijere krije se mnogo teža i emotivnija priča.
Od ratnog djetinjstva do prvih fudbalskih koraka
U razgovoru za emisiju "Neuspjeh prvaka", Džeko se prisjetio svojih početaka i vremena kada fudbal nije bio samo sport, nego i bijeg od svakodnevice koja je još nosila posljedice rata.
Njegov otac odveo ga je u Željezničar, klub koji će ostati najvažnija stanica njegovog razvoja. Treninzi nisu bili ni približno uslovima kakve danas imaju mladi igrači. Radilo se u školskim salama i improviziranim uslovima, dok su tragovi ratnih razaranja još bili vidljivi na ulicama Sarajeva.
Upravo u tim godinama formiran je karakter koji će kasnije postati jedan od zaštitnih znakova kapitena Zmajeva.
Poziv koji je promijenio sve
Jedan telefonski poziv označio je početak ozbiljne karijere.
Dok je bio u supermarketu sa ocem, stigla je vijest da se priključuje prvom timu Željezničara. U to vrijeme takva prilika nije dolazila često, posebno mladim igračima.
Povjerenje mu je ukazao Amar Osim, koji je u tadašnjem tinejdžeru vidio potencijal za mnogo više od prosječnog fudbalera.
"Otac i ja smo bili u supermarketu kada me nazvao trener i rekao da se spremim za pripreme s prvim timom. Bila su drugačija vremena. Nije bilo lako igrati u Želji. Debitovao sam u Žepču, a Amar mi je rekao: 'Zabij dva gola'. Tada sam naučio da fudbal nije samo ono što radiš na terenu, nego i ono što imaš u glavi", prisjetio se Džeko.
Dani kada nije bilo dovoljno ni za hranu
Možda najteži dio njegove životne priče vezan je za odlazak u Češku i nastupe za Teplice.
Daleko od porodice, u novoj državi i bez ozbiljnih primanja, Džeko je prolazio kroz period koji je malo poznat široj javnosti.
Mjesečna plata iznosila je svega 500 eura, a troškovi života često su bili veći od mogućnosti mladog fudbalera.
"Imao sam sreću da je tamo bio Samir Merzić iz Mostara. Živjeli smo zajedno i pomagali jedan drugom. Plata mi je bila 500 eura. Bilo je trenutaka kada posljednjih sedam dana u mjesecu nismo imali šta jesti. Nazovem roditelje i kažem da nemam ništa za jelo. Možete zamisliti kako je bilo njima da to čuju", ispričao je Džeko.
To su bile godine bez društvenih mreža, video poziva i jednostavne komunikacije. Svaka poruka koštala je novac, a razgovori s porodicom često su se obavljali preko telefonskih govornica.
Njemačka disciplina i put prema vrhu
Nakon Češke uslijedio je transfer koji će promijeniti njegovu karijeru.
Dolazak u Wolfsburg značio je susret s njemačkom disciplinom i zahtjevima vrhunskog fudbala. Pod vodstvom Felixa Magatha naučio je koliko rada i odricanja stoji iza uspjeha.
Nije odmah postao zvijezda, ali je strpljivo čekao svoju priliku. Kada ju je dobio, više je nije ispuštao.
Uslijedila je titula prvaka Njemačke, status jednog od najboljih napadača Bundeslige i transfer u Manchester City.
Kasnije će ostaviti dubok trag i u Italiji, gdje je godinama bio jedan od najcjenjenijih napadača Serie A u dresovima Rome i Intera.
Porodica kao najveća snaga
Iako je njegova sportska karijera obilježena brojnim uspjesima, Džeko često ističe da mu je porodica najveći oslonac.
Zajedno sa suprugom Amrom izgradio je porodični život daleko od medijske pompe, posvećen djeci i svakodnevnim obavezama koje nemaju veze s reflektorima velikih stadiona.
Upravo taj balans između privatnog života i profesionalne karijere mnogi vide kao jedan od razloga zbog kojih je tokom godina ostao prizemljen uprkos slavi koju je stekao.
Mnogo više od fudbalera
Priča Edina Džeke odavno nije samo sportska priča.
To je priča o dječaku koji je odrastao u teškim vremenima, o mladiću koji je prolazio kroz periode neizvjesnosti i borbe za egzistenciju, ali nije odustao od svog cilja.
Zbog toga ga danas poštuju i navijači koji nikada nisu navijali za njegove klubove ili reprezentaciju Bosne i Hercegovine.
Tekst objavljen u Srbiji najbolji je dokaz da Džeko nije postao simbol samo zbog golova koje je postizao. Poštovanje koje uživa širom regiona izgradio je životnom pričom, karakterom i upornošću koja ga je od sarajevskih ulica dovela do najvećih evropskih stadiona.
A upravo zato će njegovo ime ostati mnogo više od statistike i trofeja – kao podsjetnik da se najveće pobjede često ostvaruju daleko od očiju javnosti.