Selektor rukometne reprezentacije Hrvatske Dagur Sigurdsson govorio je na Sunset Sports Festivalu u Zadru o uspjehu svoje ekipe na Svjetskom prvenstvu, odnosu s igračima, ali i sukobima sa sudijama tokom utakmica.
Islandski stručnjak prisjetio se Svjetskog prvenstva na kojem je Hrvatsku doveo do srebrene medalje te istakao kako je njegova ekipa tokom turnira prolazila kroz brojne izazove.
„Imali smo problema s povredama nekoliko igrača tokom turnira, a sve je moglo otići u oba smjera. Bili smo blizu poraza od Mađarske i da smo izgubili tu utakmicu, vjerovatno danas ne bismo razgovarali o ovom uspjehu. Nekad su razlike između pobjede i poraza zaista minimalne. Morate shvatiti da često igrate gotovo jednako dobro kada pobjeđujete i kada gubite. A Hrvati stalno proživljavaju drame“, rekao je Sigurdsson.
Osvrnuo se i na kaznu koju je dobio od Evropske rukometne federacije nakon kritika upućenih organizaciji i uslovima na Evropskom prvenstvu.
„Možda nije bilo pravo vrijeme ni pravo mjesto za takve komentare, ali su nas čuli i došlo je do određenih promjena. Drago mi je da ću platiti za te promjene“, poručio je selektor Hrvatske.
Posebnu pažnju privukla je njegova izjava o sudijama, s kojima je tokom karijere često ulazio u rasprave.
„Mrzim sudije i držim se podalje od njih kako ne bih upao u probleme, jer me prečesto nerviraju“, iskreno je rekao Sigurdsson.
Govoreći o atmosferi u reprezentaciji Hrvatske, naglasio je da se ona značajno razlikuje od svih selekcija koje je ranije vodio.
„Hrvatska je četvrta reprezentacija koju vodim nakon Austrije, Njemačke i Japana. U tim ekipama nisam osjetio takvu povezanost među igračima. U Hrvatskoj je drugačije. Svi funkcionišu kao porodica, često zajedno izlazimo na večere i mnogo pažnje posvećujemo atmosferi. Ipak, kao i u svakoj porodici, ako se nešto dogodi, vrlo brzo može nastati drama. To je druga strana medalje“, kazao je Sigurdsson.
Otkrio je i da tokom priprema ne održava mnogo sastanaka s igračima te da preferira drugačiji način rada.
„Tokom priprema imamo vrlo malo sastanaka. Ako ih i imamo, uglavnom razgovaramo o narednom protivniku desetak ili petnaest minuta ili odmah nakon treninga. Igrači mi se uvijek mogu obratiti ako imaju problem, ali inače ih ostavljam na miru. Ako pet sedmica provodimo zajedno, a ja stalno pričam, prestat će me slušati“, objasnio je.
Na kraju je poručio kako svojim igračima daje veliko povjerenje, ali i da ono mora biti opravdano.
„Nije da ne želim razgovarati s njima, jednostavno sam takav. Neću stalno zvati igrače i pitati ih kako su. Ne provjeravam ih, ali ako imaju problem, uvijek sam spreman razgovarati. Mnogi treneri žele odlučivati o svemu, ja nisam takav. Dio odgovornosti prepuštam i igračima, ali nemam problem ni da nekoga izbacim iz ekipe. Dajem povjerenje, ali ono mora biti zasluženo“, zaključio je Sigurdsson.