Senad Lulić (40) je daleko najuspješniji nogometaš iz švicarskog Graubundena.
Stekao je legendarni status u italijanskom Laziju iz Rima. I to kao dijete izbjeglice čija je porodica pobjegla zbog rata u Bosni i Hercegovini i završila u Schlueinu, Graubunden, gdje je Lulić završio zanat za automehaničara.
Odatle, počevši s Churom 97, nastavio je sa zaista sjajnom karijerom. U Švicarskoj je igrao za Bellinzonu, Grasshopper Club i Young Boys.
Pogodio protiv najvećeg rivala
Njegova karijera dosegla je vrhunac u Italiji, pobjedničkim golom za Lazio u finalu kupa protiv gradskog rivala, AS Rome. Od tada je Lulić legenda u Rimu, barem kod navijača Lazija.
Međutim, ostao je i sjajan igrač u svojoj domovini, ističe Blick.
Za reprezentaciju je odigrao 57 utakmica, postigavši četiri gola. Vrhunac je bio prvi nastup Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu 2014. u Brazilu.
Lulić je igrao u prve dvije utakmice, koje su završile porazom, a zatim je sjedio na klupi za pobjedu protiv Irana.
Danas Lulić ima 40 godina i razmišljao je o odlasku u Sjedinjene Američke Države.
"Međutim, 12-satni let? Radije bih gledao na TV“, kaže Lulić.
Istih je godina kao i bh. superzvijezda Edin Džeko. A Džeko trenira za svoju 149. reprezentativnu utakmicu, koju će vjerovatno igrati večeras protiv Švicarske na najvećoj mogućoj pozornici.
Lulić se smije.
"Pa, i ja sam uspio igrati do 36. godine. Ali budući da sam morao imati tri operacije stopala, nekako sam sebi uništio posljednjih nekoliko godina.
Apsolutni uzor
Međutim, danas se mogu baviti sportom bez ikakvih problema, što nije nešto što mogu reći svi bivši profesionalci“, ističe Senad,
Čak je i Lulić, dugogodišnji saigrač u reprezentaciji, postao Džekin obožavatelj:
"On je uvijek bio i još uvijek je apsolutni uzor profesionalca i figura cijele zemlje. Samo Cristiano Ronaldo, Luka Modrić i on igraju na ovom Svjetskom prvenstvu kao igrači u polju stariji od 40 godina.
To sve govori o jedinstvenosti ove apsolutne volje. Portugal ima CR7, Argentina ima Messija - a mi imamo Džeku. On je najveći svih vremena. Divim mu se".
Uprkos ratnim uspomenama – Lulić je proživio cijeli rat u BiH – uvijek je lijepo vratiti se kući.
Kakav je bio osjećaj za njega igrati za BiH?
"To pitanje se nije ni postavljalo. Kad sam dobio prvi poziv u reprezentaciju, još nisam imao švicarski pasoš.
Dobio sam ga tek nakon više od deset reprezentativnih utakmica za BiH“, ističe on.
Dobar i bod
To je još jedan razlog zašto će danas navijati za svoje Bosance.
"Ja sam Bosanac koji živi u Švicarskoj", kaže Senad.
Novonastalu situaciju nakon švicarskog remija (1:1) protiv Katara smatra uzbudljivom:
"S ovim bodom protiv Kanade, na pravom smo putu. Ako pobijedimo Švicarsku, prolazimo. S remijem ili porazom, moramo pobijediti Katar, što bismo trebali moći učiniti".
Švicarska je pod puno većim pritiskom.
"Moraju pobijediti. To je sada bonus utakmica za nas“, kaže Lulić.
Ipak, to ne mijenja jednu činjenicu:
"Švicarska je bila i jeste jasan favorit, o tome nema sumnje".