Da je 2. Bundesliga i ove sezone potpuno "luda", to odavno nije vijest. Nakon 22. kola prvih pet ekipa stalo je u samo tri boda, borba za ulazak u Bundesligu je u punom jeku, a jedna ovakva "gužva" na vrhu desila se tek nekoliko puta otkako se pobjeda računa tri boda.
Ipak, dok je neizvjesnost na tabeli “normalna” za ovaj rang, ono što nije normalno jeste učinak Schalkea ispred gola protivnika. Lider prvenstva ima svega 28 postignutih pogodaka – čak četiri manje od posljednjeplasiranog Fürtha.
Takav paradoks, da tim na vrhu daje manje golova od "fenjeraša" tako duboko u sezoni, praktično se ne pamti otkako liga broji 18 klubova.
Upravo tu, u toj jednoj rečenici, stao je i razlog zbog kojeg je Schalke povukao potez koji je odjeknuo: doveo je Edina Džeku. Kad si prvi, a ne “ubijaš” utakmice golovima, svaka naredna može postati minsko polje. Schalkeu je trebao napadač koji ne treba deset šansi za jedan gol, koji smiruje ekipu, veže linije, otvara prostor drugima i rješava mečeve kad su najtvrđi.
Dijamant odmah pokazao klasu
I nije trebalo dugo da se vidi šta je Schalke dobio. Džeko je odigrao četiri utakmice za Schalke, od toga samo dva puta kao starter, a dva puta je ulazio s klupe i već ima učinak koji mijenja krvnu sliku napada: tri gola i dvije asistencije.
Brojke su jasne, ali još jasnija je poruka: Schalke je u šampionskoj gužvi, ali bez prave realizacije nema sigurnosti. Džeko je došao upravo da taj problem presječe – i već u prvim nastupima pokazao da nije doveden samo zbog imena.