Joao Mendes, sin legendarnog Ronaldinha, izjavio je da ne osjeća pritisak i da ne pokušava oponašati slavnog oca, te da je fokusiran na stvaranje vlastitog imena.
Nakon angažmana u Cruzeiru i Barceloni, prošle sezone je prešao u Burnley, a sada je stigao kod Sergeja Jakirovića u Hull City, potpisavši ugovor do kraja sezone.
Njegov dolazak u Španiju je privukao veliku pozornost, ali ne zbog njegovog talenta, već zbog činjenice da je sin legendarnog Brazilca, koji je osvojio dvije titule prvaka i Ligu prvaka s katalonskim gigantom.
Mnogi su se nadali da će i on zasjati u dresu Blaugrane, ali to je bio jedan od razloga njegovog napuštanja Camp Noua.
"Ne osjećam nikakav pritisak. Uvijek mi je bilo jasno da sam ja ja, a on je on. Normalno je da ćete me gledati kao njegovog sina, ali to ne utječe na mene niti na način na koji igram. Uopće me nije briga. Cijela moja porodica uvijek mi govori da je to samo buka i da ne moram ništa od toga slušati. Samo trebam biti sretan igrajući fudbal", rekao je za BBC.
Mendes je trenutno član ekipe Hulla do 21 godine, a pokriva pozicije krilnog napadača i ofanzivnog veznjaka.
"Samo marljivo radim da bih zaslužio svoje mjesto. Glavni cilj je doći do prvog tima. Fizička sprema nije bila na nivou kada sam se pridružio, pa radim na tome. Treneri razumiju i puno mi pomažu."
Ronaldinhova karijera bila je legendarna, ali Mendesovo putovanje tek počinje. I odlučan je da ga ispiše pod vlastitim uslovima.
"Želim biti Joao, bez obzira na sve. Nikada nisam pokušavao biti kao moj otac, nikada nisam želio biti kao on. Stoga mislim da je bio dobar korak za mene malo se odmaknuti od mjesta gdje je on igrao (Barcelona, op.a.). Mislim da ljudi izvana žele da budete nešto što nikada nećete biti, sviđalo vam se to ili ne, zar ne? Dobro je biti ovdje."
Zanimljivo je da je i sam Ronaldinho bio protiv njegovog igranja fudbala.
"Moj otac i majka nikada zapravo nisu željeli da se bavim time, jer su već znali šta će se dogoditi. Ali kada je strast jača, ne možete si pomoći", priznao je.
Na pitanje osjeća li se opterećenim očevim imenom, odgovorio je:
"Uvijek sam bio ponosan što sam sin onoga koga jesam. Moj otac je bio jedan od najboljih, ako ne i najbolji, koji je ikada igrao ovu igru. Stoga, biti njegov sin, moći pričati o njemu, izvor je ponosa. I ja pokušavam raditi svoje stvari, pokušavam ne stavljati oca u fokus, pokušavam igrati svoj fudbal na svoj način, bez pritiska."