Nakon što je londonski Arsenal u dramatičnoj penal-završnici protiv PSG-a ostao bezdvostruke krune, u fudbalskoj javnosti se ponovo rasplamsala žestoka debata o pragmatičnom stilu igre koji forsira Mikel Arteta. Razlog za to su prosto nevjerovatni statistički podaci iz finalnog meča, koji su ogolili igru engleskog prvaka u posjedu lopte i podijelili fudbalsku javnost.
Naime, tokom dugih 120 minuta borbe na terenu, fudbaleri Arsenala nisu uspjeli prebaciti granicu od ni 200 uspješnih dodavanja. Meč su okončali sa svega 199 tačnih pasova iz 280 pokušaja, što daje skromnih 71 posto preciznosti. Kada se u obzir uzme i sudijska nadoknada vremena, to znači da su Topnici u prosjeku bilježili jedva 1,5 tačnih dodavanja po minuti igre.
Koliko je ekipa iz Londona bila podređena u ovom segmentu najbolje pokazuje poređenje sa novim prvakom Evrope. PSG je tokom utakmice razmijenio čak 837 tačnih dodavanja iz 911 pokušaja, uz impresivnih 92 posto uspješnosti. Parižani su tako imali preko četiri puta više kompletiranih pasova, što predstavlja dominaciju kakva se rijetko viđa u finalima elitnog evropskog takmičenja.
Upravo ove brojke služe kao glavno oružje kritičarima koji već duže vrijeme prigovaraju Arteti. Iako njegova ekipa ostvaruje vanserijske rezultate, neutralni posmatrači i fudbalski estete zamjeraju Arsenalu što se u ključnim utakmicama previše oslanja na defanzivni blok, fizičku nadmoć i prekide, dok je kreativnost u igri svjesno žrtvovana.
Ipak, medalja ima i drugu stranu. Upravo je ovaj čvrsti, taktički disciplinovani stil donio Arsenalu titulu prvaka Engleske nakon duge 22 godine čekanja, a u Evropi ih je samo lutrija jedanaesteraca dijelila od savršene sezone.
Dok rezultati na semaforu daju apsolutno pravo španskom stručnjaku, fudbalski puritanci i dalje ostaju nezadovoljni onim što vide na terenu.