Dok se javnost u Bosni i Hercegovini još uvijek oporavlja od mundijalske groznice i onog nezapamćenog navijačkog ludila koje je mjesecima treslo naciju zahvaljujući uspjehu reprezentacije, klupski fudbal se pobrinuo za ekspresno, hladno otrežnjenje. Tek što su se ugasili ekrani s najsjajnije svjetske pozornice, bh. klubovi su nas već u prvim evropskim minutama vratili tamo gdje zapravo pripadamo. U sivu realnost.
Epilog prvih domaćih utakmica tri naša predstavnika u Evropi glasi tri remija. I to kakva.
Borac na svom terenu nije uspio slomiti sofijski Levski (1:1).Velež je kao formalni domaćin u Zenici jedva izvukao remi protiv moldavskog Milsamija.Sarajevo je na Koševu, pred svojim navijačima, odigralo identičnih 1:1 protiv finskog Inter Turkua.
Ples na rubu provalije
Kada se zagrebe ispod površine samog rezultata, situacija je još poraznija. Sarajevo i Velež su minuse spašavali u sudijskoj nadoknadi, u samom smiraju mečeva. Na kraju, umjesto opravdane sportske ljutnje zbog propuštenih prilika, naša dva kluba zapravo mogu biti sretna što uopšte imaju čemu da se nadaju u revanšima.
Pritom, budimo pošteni i imenujmo stvari pravim imenom: mi ovdje ne govorimo o evropskom krem društvu. Preko puta naših momčadi nisu stajali klubovi iz "liga petice", pa čak ni solidna evropska srednja klasa. Govorimo o timovima iz Bugarske, Finske i Moldavije. Ako su nam oni postali nepremostive prepreke na domaćem terenu, šta uopšte tražimo u ozbiljnijim evropskim kalkulacijama?
Reprezentacija je fatamorgana, klupski fudbal je ogledalo
Evropsko ljeto je tek počelo, a bh. klubovima već u ranoj fazi prijeti bolan šamar. Ovaj start jasno pokazuje hroničnu boljku našeg sporta, zabludu da je uspjeh reprezentacije mjerilo kvaliteta domaćeg fudbala.
Državni tim je neka potpuno druga priča. To je skup momaka školovanih i građenih u uređenim inostranim sistemima, koji s našom klupskom stvarnošću nemaju gotovo nikakvih dodirnih tačaka. Reprezentacija nas hrani iluzijom da smo dio fudbalskog svijeta, dok nas klupski fudbal svakog jula brutalno podsjeti gdje smo zapravo.
Izuzme li se aktuelni prvak koji s vremena na vrijeme ponudi kakav-takav evropski iskorak, bh. klupsko ljeto iz godine u godinu nudi samo jedno te isto, brze eliminacije, jeftine izgovore i rano zatvaranje kapija.
Navijačka euforija je bila lijepa dok je trajala, ali buđenje je, po običaju, izuzetno surovo.