Svjetsko prvenstvo donosi nam poseban emotivni duel između Švicarske i Bosne i Hercegovine, a tim povodom švicarski Blick razgovarao je s Adelom Smajić. Kćerka legende bh. fudbala Admira Smajića, nekadašnja reality zvijezda i TV lice, otvoreno govori o odrastanju pod reflektorima očeve slave, rušenju kultnog stadiona koji joj je natjerao suze na oči, te otkriva zašto će večerašnji meč, umjesto uz tradicionalne ćevape, pratiti na moru uz španske specijalitete.
Kao kćerka Admira Smajića (62), bivšeg reprezentativca Bosne i Hercegovine, koji je igrao i za Xamax, Young Boys i Basel, nogomet vam je praktično bio suđen od rođenja. Kako je vaše djetinjstvo obilježilo odrastanje uz poznatog profesionalnog i reprezentativnog nogometaša?
Adela Smajić:
Nogomet je kod nas u kući definitivno bio važan dio života. Ipak, moj otac je za mene prije svega bio tata. Kao dijete bilo mi je nevjerovatno impresivno vidjeti koliko su ga ljudi poštovali, cijenili i koliko su mu se radovali.
Na primjer?
Adela Smajić: Nepoznati ljudi prilazili su mu, pričali priče o njemu i uvijek imali lijepe riječi. To je na mene ostavilo snažan utisak. Kao dijete svog sam oca gotovo upoznavala kroz oči drugih ljudi. Vidjeti koliko je bio cijenjen i koliko su ga ljudi voljeli činilo me ponosnom. Gledajući unazad, vjerovatno je i to utjecalo na mene i možda doprinijelo tome da se i sama osjećam ugodno u javnosti.
Šta mu je kao ocu bilo najvažnije?
Adela Smajić: Osim nogometa, otac nam je usadio disciplinu, ambiciju i zdrav takmičarski duh. Mnoge osobine koje danas imamo moja braća, sestre i ja sigurno potiču iz tog perioda. Zbog toga sam mu i danas veoma zahvalna.
Kada se prisjetite njegove igračke karijere, postoji li neki poseban trenutak – određena utakmica, miris svlačionice ili doživljaj sa stadiona – koji vam i danas izaziva jezu?
Adela Smajić: Rušenje starog stadiona Wankdorf. Sjećam se da smo na televiziji gledali snimke i da sam kao dijete zaista zaplakala. Za mnoge je to bila samo stara građevina koja se ruši. Za mene je to bilo mjesto prepuno uspomena, na kojem sam provela bezbroj sati. Zato me je to tada jako pogodilo.
Danas se Švicarska i Bosna i Hercegovina sastaju na Svjetskom prvenstvu. Za koga ćete službeno navijati?
Adela Smajić: Rođena sam i odrasla ovdje, Švicarska je moj dom. Ovdje su moje uspomene, prijatelji i život. Zato sasvim jasno navijam za švicarsku reprezentaciju. Istovremeno sam veoma zahvalna na svojim bosanskim korijenima. Zahvaljujući ocu upoznala sam drugu kulturu koja je i danas dio mene. Ali identitet i porijeklo nisu uvijek isto. Moj dom je oduvijek bila Švicarska.
Kako će se ova posebna utakmica pratiti u porodici Smajić? Ima li već prije početka prijateljskih provokacija između vas, oca i ostatka porodice ili vlada potpuni mir?
Adela Smajić: Iskreno, kod nas vjerovatno ima manje nogometnih rasprava nego što bi mnogi očekivali. Moj otac bi me u svakoj analizi uvjerljivo nadmašio, pa takve razgovore radije izbjegavam. On nogomet gleda očima bivšeg profesionalca, a ja očima običnog gledatelja.
Šta će biti na meniju tokom utakmice? Hoćete li se odlučiti za švicarske klasike ili će na stolu biti tradicionalni bosanski specijaliteti poput ćevapa?
Adela Smajić: Ovoga puta utakmicu pratim na odmoru na Menorci. Dok će drugi možda sjediti pred televizorom uz čips i navijački dres, ja ću vjerovatno gledati utakmicu uz pogled na more i porciju patatas bravas ili paelle. Dakle, ovoga puta hrana za živce bit će više španska nego švicarska ili bosanska. Ali poneka poruka u porodičnom chatu sigurno neće izostati.
Za kraj, vaša stručna prognoza, kako će završiti utakmica između Švicarske i Bosne i Hercegovine i šta želite objema reprezentacijama u nastavku Svjetskog prvenstva?
Adela Smajić: Prognoziram pobjedu Švicarske od 3:1. Bez obzira na rezultat, veoma mi je drago što je Bosna i Hercegovina dio Svjetskog prvenstva. Za tu zemlju nastup na Mundijalu je nešto posebno i iz vlastitog iskustva znam koliko tamo nogomet znači ljudima. Zato mi je drago i zbog brojnih navijača Bosne i Hercegovine koji mogu bodriti svoju reprezentaciju na ovako velikoj pozornici.
Švicarskoj, naravno, želim što uspješnije Svjetsko prvenstvo. Kada bih mogla poželjeti jednu stvar, bilo bi to da osvoji naslov svjetskog prvaka. To bi bio historijski uspjeh za švicarski nogomet i nevjerovatan trenutak za cijelu zemlju.
Bosni i Hercegovini želim da odigra snažan turnir, iskoristi svoju priliku i možda priredi jedno ili nekoliko velikih iznenađenja.