Tekuće Svjetsko prvenstvo u nogometu s rekordnih 48 reprezetnacija ponudilo je neke posebno zanimljive parove i impresivne nastupe nižerangiranih selekcija protiv najboljih na planeti.
Zelenortski Otoci, Curacao, Gana i Južnoafrička Republika, rangirani na 64., 81., 65. i 54. mjestu na svjetskoj ljestvici, već su osvojili bodove protiv Španije (3), Ekvadora (29), Engleske (4) i Južne Koreje (28).
Sreća ili strategija?
Jesu li ova iznenađenja u grupnoj fazi samo stvar sreće ili rezultat mudrog planiranja i besprijekorne izvedbe?
Detaljnija analiza utakmica koje su dovele do ovih neočekivanih rezultata otkriva da postoji nekoliko zajedničkih elemenata i ponavljajućih obrazaca.
Neriješeno (0:0) između Zelenortskih Otoka i Španije bilo je možda najveće iznenađenje turnira do sada, a vjerovatno i taktički najimpresivniji duel.
Treća najmanje naseljena zemlja koja je ikada nastupila na Svjetskom prvenstvu eliminirala je Španiju zahvaljujući svojoj odbrambenoj formaciji 4-5-1.
Ključni element njihovog uspjeha bio je taj što je udaljenost između veznog reda i odbrane ostala vrlo male, prenosi Athletiko.
Suočene s takvim kompaktnim odbrambenim pristupom, ekipe temeljene na posjedu često se odlučuju za ponovno osvajanje lopte, nadajući se da će izvući protivnike dublje u teren.
Kada je Španija vraćala loptu, čekajući da se veznjaci Zelenortskih Otoka pomaknu naprijed i stvore praznine između veznog reda i odbrane, Zelenortski Otok nije nasjeo.
Umjesto toga, zadržali su kompaktnu formaciju i zbijene linije.
Zatim bi španski bekovi sami nosili loptu naprijed, pokušavajući izazvati reakciju. Međutim, igrači Zelenortskih Otoka ponovo su se držali i ostali disciplinirani do posljednjeg trenutka.
Kao rezultat toga, Španija se mučila pronaći igrače koji bi dodali loptu kroz kompaktni odbrambeni blok.
Dakle, njihove jedine mogućnosti bile su ili pokušavati s krila ili igrati duga dodavanja kroz odbranu Zelenortskih Otoka.
Odbrambena taktika
Isti obrazac uočen je u odbrambenoj taktici Gane protiv Engleske (0:0).
Ekipa selektora Thomasa Tuchela stavila je još veći naglasak na pomicanje lopte nisko, pritisak na protivnika, a zatim brzo napadanje kroz otvoreni prostor.
Gana se pripremila za ovaj plan, postrojivši svoje igrače u vrlo kompaktnu formaciju.
Jordan Ayew zauzeo je poziciju više na terenu, preuzimajući zadatak čuvanja Elliota Andersona, dok su se ostali igrači, poput Zelenortskih Otoka, organizirali u dvije kompaktne linije odmah izvan vlastitog kaznenog prostora, ne ostavljajući prostora između linija.
Odbijanje obje ekipe da vrše pritisak kada su ih protivnici pokušali izvući više na teren jasno se odražava u statistici koja mjerie intenziteta presinga ekipe.
PPDA, "protivnička dodavanja po odbrambenoj akciji", pokazuje koliko dodavanja protivnik smije napraviti prije nego što pokuša odbrambenu akciju, poput presinga, obaranja ili presijecanja.
Što je veći broj, to ekipe manje vrši pritisak i to više dopušta protivniku da pomiče loptu.
U remiju Zelenortskih Otoka sa Španjijom, prosječni PPDA Zelenortskih Otoka bio je 51,2, u usporedbi sa samo 5,9 za Španiju.
U prvih 15 minuta utakmice Gane s Engleskom, PPDA afričke selekcije dosegao je 62.
Obje ekipe, koje se smatraju autsajderima, odlučile su igrati pasivno, a to je bio potpuno svjestan taktički izbor.
Pojačavali intenzitet
Zanimljivo je, međutim, da su i Gana i Zelenortski Otoci postupno povećavali intenzitet svog presinga kako je utakmica odmicala.
To se djelomično može objasniti činjenicom da su autsajderi pokušavali preuzeti više inicijative i riskirati pred kraj, nadajući se da će "ukrasti" pobjedu u posljednjim minutama.
Kako bismo razumjeli zašto su neki autsajderi tako dobro prošli, vrijedi analizirati i tačke u kojima su druge slabije rangirane ekipe sjkupo platile svoje slabosti.
Poraz Saudijske Arabije od Španije (0:4) na najbolji je mogući način istaknuo temeljnu slabost uočenu kod mnogih ekipe koje odluče "parkirati autobus" - braniti se preduboko i masovno.
Na prvi pogled, prisustvo pet bekova stvara dojam da je ekipa bolje zaštićena u odbrani.
Međutim, u praksi je bilo suprotno. Saudijska Arabija, igrajući s pet u odbrani, nije imala jasnu defanzivnu orijentaciju.
Njihovi bekovi prečesto su bili usmjereni prema igraču u posjedu lopte.
Nadalje, prilikom odbrane niskim blokom, vezna četvorka pomicala se više nego što je potrebno prema strani na kojoj se nalazila lopta.
Zato nisu mogli efikasno pokriti cijelu širinu terena. Špaija je shvatila ovu slabost i vrlo dobro je cirkulirala loptom, često mijenjajući strane u svom razvoju, uglavnom s lijeva na desno.
Lamine Yamal i Pedro Porro nekoliko su se puta našli u situacijama "dva na jedan" protiv saudijskih krilnih bekova.
Ta brojčana nadmoć dovela je do trećeg španskog gola.
Poklekla i Švedska
Švedska, 36. na svijetu i koja se smatrala autsajderom protiv osmoplasirane Nizozemske, poražena je sa 1:5 zbog iste odbrambene slabosti.
Njihova formacija 5-3-2 sa samo tri vezna igrača, davala im je još manje pokrivenosti preko terena nego saudijska vezna četvorka.
Nizozemska je koristila svoje desno krilo kako bi držala švedskog lijevog beka niskim i zauzetim.
Dok su se trojica švedskih veznih igrača kretala prema lopti, Denzel Dumfries, koji je krenuo s niže pozicije, izvodio je izvrsne prodore koji su ostali nepokriveni.
Švedska se nije uspjela nositi s tim situacijama "dva na jedan" i poboljšala se tek kada je prešla na formaciju 4-5-1, kao što su to učinili Zelenortski Otoci i Gana.