Ako smo išta naučili iz deset godina Giannija Infantina kao predsjednika Međunarodne nogometne federacije (FIFA), to je "da je više bolje".
Više turnira, više utakmica, više novca. Novi izgled Svjetskog klupskog prvenstva, proširenog Svjetsko prvenstvo za reprezetnacije, napuhane cijene ulaznica.
I, naravno, predstava u stilu Super Bowla koja je značila da je odmor na poluvremenu finala Svjetskog prvenstva trajao 27 minuta i 22 sekunde, navodi se u analiti BBC-a.
Zašto stati na tome?
Međutim, zašto stati na tome?
Čini se da je Infantino širom otvorio vrata Svjetskom prvenstvu sa 64 selekcije nakon što je ono upravo završeno u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku, okupilo rekordnih 48 učesnika, umjesto ranijih 32 .
"Ako ne date manjim zemljama priliku za učešće, nedostajat će im motiv da se nastave poboljšavati", rekao je Infantino.
Osim, naravno, što manjim zemljama nije uskraćena prilika. Ako su dovoljno dobre, kvalificiraju se. Pogledajte Zelenortske Otoke, Curacao, Jordan i Uzbekistan.
Infantino je o mogućem "XXL" Svjetskom prvenstvu rekao i ovo:
"Ako organizirate Svjetsko prvenstvo, organizirate ga za cijeli svijet. Ne radi se samo o Evropi i Južnoj Americi, već o svim kontinentima.
Svaka nacija trebala bi moći sanjati o sudjelovanju na Svjetskom prvenstvu", rekao je on.
Čisto u smislu formata takmičenja, ima smisla.
Po dvije najbolje ekipe iz svake 16 grupa prošle bi u nokaut fazu. Više ne bi bilo potrebe slati nekoliko trećeplasiranih ekipa u drugu rundu.
Međutim, postoji li zaista neki drugi logičan razlog za proširenje na 64 ekipe? Počnimo s time kako smo došli do ovoga.
Svjetsko prvenstvo 2030. obilježit će 100 godina od prvog Mundijala, koje je održano u Urugvaju.
Turnir će prvenstveno organizirati Maroko, Portugal i Španija - ali prve tri utakmice igrat će se u Urugvaju, Argentini i Paragvaju kao domaćinima povodom stogodišnjice.
CONMEBOL (južnoamerička nogometna konfederacija) želi više utakmica. U aprilu 2025. zatražili su "jednokratni" turnir sa 64 reprezentacije kako bi mogli preuzeti puni program dodatne četiri grupe.
Njegov predsjednik, Alejandro Dominguez, rekao je da će osigurati da "niko na planeti ne bude izostavljen".
Ponovio svoju želju
U roku od nekoliko sati nakon završetka turnira 2026., Dominguez je ponovio svoju želju za proširenim Svjetskim prvenstvom.
U nizu objava na društvenim mrežama rekao je da CONMEBOL "radi na tome da osigura da Svjetsko prvenstvo 2030. ima 64 reprezentacije".
"Međunarodni nogomet raste kada se otvori svijetu", dodao je on.
Bilo je malo podrške s drugih strana.
Predsjednik Evropske nogometne federacije (UEFA) Aleksander Čeferin odbacio je to kao "lošu ideju" i za turnir i za kvalifikacijski proces.
Victor Montagliani - predsjednik upravnog nogometnog tijela Sjeverne i Srednje Amerike i Kariba (CONCACAF) - rekao je prošle godine da bi to oštetilo "širi nogometni ekosistem".
Predsjednik Azijske nogometne konfederacije (AFC) Sheikh Salman bin Ibrahim Al Khalifa složio se, rekavši da bi daljnje širenje moglo donijeti "haos".
Međutim, ništa od toga ne znači da se to neće dogoditi, a odluku će donijeti 37 članova Vijeća FIFA-e.
Obećanje predsjednika
Mnogi se pitaju da li je više novca osnovni motiv za proširenje SP? Jedno od Infantinovih ključnih obećanja kada je izabran bilo je unijeti više novca u nogomet.
Svaki nogometni savez sada ima pristup finansiranju od osam miliona dolara tokom četverogodišnjeg razdoblja, s dodatnih 1,2 milona dolara za manje nacije.
Konfederacije dobivaju 60 miliona dolara za razvoj, promociju i organizaciju nogometa. Zato će Infantino vjerovatno sljedeće godine biti ponovo izabran bez protukandidata.
Taj novac mora doći odnekud, prvenstveno od Svjetskog prvenstva. FIFA je 2017. godine predvidjela da će Svjetsko prvenstvo s 48 selekcija donijeti 6,5 milijardi dolara.
Potom je 2022. godine ponovo revidirala format i dodala 24 utakmice više. Sada očekuje da će ove godine zaraditi devet milijardi dolara.
Mundijal sa 64 učesnika vjerovatno bi prikupio više novca od televizije, sponzorstva i prodaje ulaznica. FIFA tvrdi da ima odgovornost razvijati igru, a čini se da je njen alat za to sve više i više nogometa.
No kritičari bi tvrdili da mora postojati tačka u kojoj širenje više nije dobro za igru.