Nakon dugo godina lutanja, smjena selektora i generacija koje su dolazile i odlazile bez velikog rezultatskog traga, fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine ponovo je u kvalifikacijskom fokusu.
Dolazak Sergeja Barbareza na klupu probudio je emociju koja se dugo nije osjetila među navijačima, onu iskrenu, gotovo zaboravljenu vjeru da BiH može napraviti veliki rezultat, a poraza i početne patnje, njegovi izabranici su u ovim kvalifikacijama proigrali.
Danas, dan nakon pobjede nad Rumunijom do 3:1, a par dana prije meč u Beču protiv Austrije, postavlja se samo jedno pitanje - može li Barbarez učiniti ono što je Safet Sušić jednom uspio, odvesti BiH na svjetsku smotru fudbala? Sušić je 2014. kao selektor pobjedom u Litvaniji pisao historiju i ostvario ono o čemu se decenijama sanjalo.
Barbarez sada pokušava izgraditi nešto slično, iako u potpuno drugačijim okolnostima. Nije stvar u tome da je “sklopio kadar”, ali jasno je njegov put je mnogo teži. Trebamu, kao i svima nama, pobjeda protiv Austrije u Beču. To je utakmica koja može sve promijeniti. Beč je tradicionalno neugodno gostovanje, a Austrija je stabilna i jaka ekipa, koja želi isto tako na SP, ali upravo takvi mečevi dijele velike selekcije od prosječnih.
Barbarezova reprezentacija BiH mora pokazati da može pobjeđivati onda kada je najteže, kada se najviše lomi i kada jedan gol može promijeniti tok čitavih kvalifikacija. Vidjeli smo da mogu sinoć, a zašto ne i za nekoliko dana.
Ako "Zmajevi" uspiju trijumfovati u Beču, to bi bio trenutak koji briše godine razočarenja, a Barbarez bi tim rezultatom zaista mogao stati rame uz rame sa Sušićem, kao čovjek koji je vratio vjeru i pobjednički mentalitet reprezentaciji.