Partizan je bio i prošao, tačnije protutnjao Zetrom, zaledivši košarkaše Bosne BH Telecom na minus 40.
I koliko god već pomalo bio zaboravljen u ritmu koji “melje” i u kojem već sutra sarajevske "Studente" očekuje ispit u četvrtfinalu Eurocupa FIBA protiv mađarskog Szombathelyja, poraz od 56:96 ipak će poslužiti kao podsjećanje koliko je KK Bosna daleko, ili blizu, vrha regionalne košarke.
I koliko god važili za anomaliju na regionalnoj sceni, na kojoj su bivši evropski giganti poput Cibone i Splita već gotovo zaboravljeni, a Bosnin brend živi samo zahvaljujući tome što njegovo ime i grb nosi KK Royal, Partizan i njegov beogradski “blizanac” Crvena zvezda, za koje će “gazda” uvijek “sipati do vrha” kad zatreba, da bi preko tribina čuvao stvari pod kontrolom, oni su tu.
I sa njima se, u finansijskim relacijama, a samim tim i igračkim, nemoguće takmičiti.
I ne treba pokušavati, jer cifre kojima se barata, blizu 30 miliona KM godišnjeg budžeta po klubu, za nas zvuče "suludo" visoko.
Međutim, kad se brzo živi, sve traži odmah, uključujući titule, onda nije iznenađenje da se i Bosna ove sezone upustila u utrku isključive “kupovine” i pokoje “prodaje” igrača ("proizvodnja" je zasad u drugom planu, barem kad je u pitanju doprinos omladinskog pogona prvom timu), jer su samo pobjede i trofeji ono što te drži iznad vode.
I zato, kad pogledate Bosnin roster u kojem nijedan domaći igrač nema dvocifreni prosjek poena, u kojem je više stranaca nego domaćih igrača, sjetite se muka na inače entuzijastičnim tribinama Zetre, kad je Partizan počeo da rezultatski gazi "Studente" u nedjelju navečer.
I da bi sablasne tišine ili pak zvižduka u punoj dvorani bilo što manje, u Bosni su izabrali očito jedino moguće rješenje - sastavili su roster za koji “sutra” ne postoji, prepun za naše prilike skupih, prekaljenih igrača od kojih se očekuje samo jedno - titule.
I to, rezultatski, ne izgleda uopće loše. Iako debelo "gazimo" mart, Bosna je, barem na papiru, u igri za sva četiri trofeja.
Jedan je već stigao (Kup BiH), još jedan, Prvenstvo BiH, značio bi ispunjenje snova, s obzirom da se čeka još od 2008. godine…
A titula bi, barem se nadamo, kupila dovoljno mira da se klub u većoj mjeri posveti onome što je dugo bio njegov zaštitni znak - proizvodnji i guranju mladih igrača, kako zbog kasnije "prodaje", tako i zbog rasterećenja budžeta, odnosno stvaranja prostora da se dovedu košarkaši približno ranga onih koje, recimo, ima već spomenuti Partizan...