O tome kakva situacija vlada u Fudbalskom klubu Željezničar dovoljno govori to što je i praktično i onaj najvjerniji partner "Plavih" sa Grbavice, a to je kantonalno ministarstvo kulture i sporta, barem zasad, podiglo" ručnu kočnicu" u ovom partnerstvu.
"Želim jasno poručiti, od Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo više se neće moći očekivati da bude korektiv za izostanak odgovornosti, vizije i ozbiljnog upravljanja.
Svaka marka javnog novca mora biti praćena odgovornošću, ozbiljnim upravljanjem i mjerljivim rezultatima.
Željezničar je mnogo veći od bilo kojeg pojedinca, bilo koje uprave i bilo kojeg interesa. Vrijeme je da interes kluba konačno bude ispred svih ličnih ambicija.
To dugujemo navijačima, članovima i generacijama koje dolaze", naglasio je resorni ministar Kenan Magoda, istaknuvši također da "podrška javnim sredstvima mora biti praćena jasnim planom razvoja, odgovornošću i mjerljivim rezultatima".
A tako nešto trenutno ne "stanuje" na Grbavici. Naprotiv...
Zaista, neshvatljiva su dešavanja u i oko Željezničara.
Smjene uprava, predsjednika, trenera... kao na tekućoj traci, začinjene posljednjom blamažom s takozvanim strateškim partnerom i njegovim definitivnim povlačenjem nakon višemjesečne sapunice po principu "hoću-neću", govore o dubokoj krizi na Grbavici.
Nažalost, Željo je trenutno klub bez vizije, strategije, planiranja, s nejasnim upravljačkim strukturama i sada je već očito, nedovoljnom unutrašnjom snagom da se izbori s problemima, prije svih finansijske prirode.
Da je drugačije, vjerovatno bi se se u čitav pregovarački proces s Saninom Mirvićem ušlo drugačije.
Temeljitije bi se tumačilo svako slovo tzv. sporazuma o strateškom partnerstvu, a ne izgubili mjeseci da bi se na kraju dobila odbijenica u vezi upisa izmjene klupskog statuta, praćena izjavom federalnog ministra pravde Vedrana Škobića "da je ovo pokušaj čiste privatizacije FK Željezničar, koji je registrovan kao udruženje građana".
No, ni to nije bila dovoljno upozorenje onima koji u klubu odlučuju da razmotre druge opcije, već je nastavljena saga s Mirvićem, ovog puta s njim kao predsjednikom Upravnog odbora.
Potvrđena je u maju "opredijeljenost kluba da ostane pri ranije donesenim odlukama vezanim za izbor strateškog partnera, te data saglasnost rukovodstvu Skupštine da, u saradnji sa strateškim partnerom i Federalnim ministarstvom pravde, radi na modelu novog Statuta koji će biti usklađen sa zakonskim i institucionalnim okvirom".
Drugim riječima, Mirvić je preuzeo funkciju predsjednika Upravnog odbora dok se ne pronađe zakonski okvir po kojem bi dobio ono što isključivo želi - a to je uloga strateškog partnera.
No, nešto više od mjesec kasnije, ono što je najavljeno kao "novo rukovodstvo kluba, na čelu sa Saninom Mirvićem, formirano kroz jasno definisan strateški proces s ciljem okupljanja stručnosti iz ključnih poslovnih i operativnih sektora neophodnih za dugoročnu stabilizaciju i razvoj FK Željezničar", praktično se raspalo.
Ostavka Mirvića gurnula je klub u novu krizu, ostavila ga i bez rukovodstva, ali i bez osobe od koje se očekivalo da će donijeti organizacionu i finansiisku stabilnost i to u najosjetljivijem trenutku - početku priprema za novu sezonu koju Željo dočekuje, uz sve drugo, s mnogo upitnika vezanih za igrački i trenerski kadar.
Ko će prihvatiti ovaj svojevrsni vruć krompir i krenuti u spašavanje kluba, trebalo bi biti jasnije 6. jula, za kada je zakazana još jedna sjednica Skupštine FK Željezničar.
"Od trenutka podnošenja ostavke Sanina Mirvića, delegati i rukovodstvo Skupštine intenzivno rade na pronalasku najboljeg rješenja za klub", saopćeno je s Grbavice.
No, što je jasno jeste da klub tradicije i rejtinga kakav je FK Željezničar ovakvo poigravanje s njegovom sudbinom definitivno nije zaslužio....