Kad je 24-godišnji Švicarac Franjo von Allmen projurio ciljem na legendarnoj stazi Stelvio u Bormiju i osvojio olimpijsko zlato u spustu, bio je to vrhunac jedne od najnevjerovatnijih priča modernog skijanja.
Međutim, malo ko je znao da iza osmijeha nove zvijezde stoji put obilježen porodičnom tragedijom, finansijskom neimaštinom i karijerom koja je visjela o koncu. Priča je to o mladiću koji je od stolarske radionice i skupljanja donacija stigao do skijaškog Olimpa.
Odrastao je u malom selu Boltigen u kantonu Bern. Skijanje mu je bilo sve, ali snovi su se gotovo raspali 2019. Kada je imao samo 17 godina, njegov otac, s kojim je bio izuzetno blizak, iznenada je preminuo. Bio je to golem emocionalni udarac za tinejdžera, ali i finansijski slom za obitelj. Troškovi opreme, putovanja i treninga, koji u skijanju dosežu astronomske iznose, postali su prevelik teret.
Činilo se da je kraj skijaške karijere neizbježan. Svjestan situacije, Franjo se školovao za stolara, završivši četverogodišnju školu kako bi imao siguran posao ako san o profesionalnom skijanju propadne. Međutim, prijatelji i lokalna zajednica nisu se htjeli pomiriti s takvim ishodom.
"U to je vrijeme nastavak moje trkaće karijere također bio na rubu. Međutim onda mi je skrenuta pozornost na ideju pokretanja crowdfunding kampanje. Prikupilo se toliko novca da sam mogao finansirati još jednu sezonu. I nakon te sezone, uspio sam ući u švicarsku reprezentaciju", rekao je nedavno za švicarske medije von Allmen.
Kampanjom je prikupio oko 16.000 švicarskih franaka, dovoljno da se talentiranom mladiću pruži još jedna prilika. On ju je iskoristio na najbolji mogući način.
Ljeti i dalje ponekad radi kao stolar na gradilištima kako bi, kako kaže, "imao nešto drugačije u glavi". Poznat je po svojoj skromnosti i opuštenosti, ali i po jednoj anegdoti koja zabavlja cijeli skijaški svijet: kolege tvrde da niko ne hrče glasnije od njega, zbog čega često dobija jednokrevetnu sobu.