Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine svoj nastup na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu započela je remijem protiv jednog od domaćina Kanade rezultatom 1:1.
Velika euforija tresla je Bosnu i Hercegovinu, kao i sve dijelove svijeta na kojima ima ponosnih Bosanaca i Hercegovaca. S razlogom, izabranici Sergeja Barbareza su ostvarili veliki uspjeh plasmanom na Mundijal i još jedan veći - sve su nas ujedinili dok sve ostalo na svijetu izgleda jako razjedinjeno.
Borba ispred ljepote
Da smo birali grupu na Svjetskom prvenstvu, vjerovatno ne bismo izabrali bolju. Možda bi jedina promjena bila prvi rival, jer je Kanada bila domaćin i pod velikim imperativom dobrog rezultata, a mi opet u bojazni da će ta atmosfera možda i poremetiti Zmajeve.
Ali nije, lavovski su se borili od prve do posljednje minute. I bila je ovo prava rovoska bitka, bez mnogo lijepe igre, jer su se i jedna i druga ekipa odlučili za ono gdje su realno i bolje - u borbi, a ne u nekoj pretjerano tehnički dotjeranoj igri.
Kanada je s jedne strane brza ekipa i oslanja se na trku, a BiH je visok tim koji kao takav ima nadmoć u zraku, ali gubi brzinu. Pokušao je Barbarez da se suprotstavi trkom, pa je na klupi ostavio i Edina Džeku - u čemu je djelimično i uspio u konačnici.
No, šta nam je sve pokazala utakmica s Kanadom? Dosta dobrih stvari, ali i dosta stvari na kojima se može i treba poraditi. Kanađani su se uspjeli nametnuti u sredini terena, da nas pritisnu i vrate u niski blok - a kada se to desi, mi bukvalno stojimo i ne kontrolišemo prostor.
U tim trenucima do izražaja dolazi kvalitet zadnje linije, ali koliko god ona kvalitetna bila, ostaje na udaru jer ne postoji blok ispred nje, što ostavlja rivalu dosta prostora.
Pomiješan osjećaj
Jasno je da Zmajevi ne mogu odigrati 90 minuta protiv fizički dominantnije Kanade u istom sastavu i na istom nivou, ali zanimljivo je da su izmjene, umjesto da podignu ekipu, zapravo spustile našu igru (Gigović i Baždar za Bašića i Lukića, kasnije i Šunjić i Alajbegović za Bajraktarevića i Memića).
Nakon prvih promjena se Kanađanima otvarao ulaz kroz sredinu. Igra domaćina se svodila na pokušaje po krilima, odakle su nesporno prijetili od početka utakmice, no kada su dobili šansu i kroz sredinu - tu su nastali ogromni problemi, uostalom iz jedne akcije kroz sredinu je i primljen gol.
Nije ova Kanada Bog zna šta i prava je šteta ne dobiti je ako si imao vodstvo. No, treba biti realan i reći da ni Zmajevi nisu briljirali. Nije tu bilo izgrađene igre i to je ono što može da brine - svodilo se sve na tranziciju, duge lopte i duel igru.
U konačnici, osjećaj je pomiješan - Zmajevi su imali vodstvo do 78. minute i bili blizu pobjede, a s druge strane nisu pokazali mnogo prema naprijed, dok su nazad dva puta čistili s gol-linije.
No jedno je sigurno - svaki bod je važan jer nas drži u igri do kraja. U posljednjem kolu će Zmajevi igrati protiv najslabijeg rivala u grupi (Katara, 24. juni), u duelu u kojem se očekuje pobjeda i četiri boda u novom sistemu u principu znače prolaz u narednu rundu. Prije Katara, Zmajevi će 18. juna odmjeriti snage sa Švicarskom.