Edin Džeko (39) je posljednje vrijeme igrao u Firenci i početkom godine potpisao ugovor sa Schalkeom 04, koji vrijedi do kraja sezone.
Njegova osnovna plaća za to razdoblje iznosi nešto manje od 300.000 eura.
Zvjezdani napadač objašnjava za Bild tačno kako je došlo do prelaska u Schalke 04 - i govori o kraju karijere, djetinjstvu tokom rata i poštovanju prema treneru.
Je li istina, gospodine Džeko, da ste se preselili u Gelsenkirchen?
"Tako je. To je namješten stan. Porodica me posjetila nekoliko dana prije domaće utakmice protiv Magdeburga.
Posjeta porodice
Naša djeca su bila na školskim praznicima u Italiji. Ali, zasad ostaju u Firenci.
Zašto se ne preselite u nešto glamurozniji Dusseldorf?
Namjerno uzimam više vremena nakon treninga.
Kad bih se onda morao voziti sat do Dusseldorfa da bih bio sam u svom stanu, to bi bila prevelika gnjavaža.
Ovako mi treba samo pet minuta da stignem kući. Pogotovo jer ovdje imam lijep kvart.
Saigrač?
Da, moj jako dobar prijatelj i saigrač Nikola Katić živi odmah pored. A Timo Becker živi vrlo blizu.
Dakle, naravno, osjećam se jako ugodno.
Vaš debi u Schalkeu bio je izvanredan: četiri gola u pet utakmica, plus tri asistencije. Sa gotovo 40 godina, čini se da ste u formi kao neki igrači u tridesetima. Kako to uspijevate?
Obično idem u teretanu prije treninga kako bih spriječio povrede. Nakon treninga obično vježbam još 20 do 30 minuta.
Sauna pa ledena kupka
Zatim idem u saunu, pa u ledenu kupku, a poslije me tretiraju naši fizioterapeuti. Previše volim nogomet da bih dao išta manje od 100 posto.
Zimski transfer u Schalke bio je vaša ideja. Kako ste tačno došli na tu ideju?
Krajem decembra igrao sam u Parmi s mojim bivšim klubom Fiorentinom. Bila je to vrlo važna utakmica za Fiorentinu protiv direktnog rivala za ispadanje.
Bio sam na klupi i ubrzo nakon poluvremena gubili smo. Zagrijao sam se, a nekoliko minuta prije kraja utakmice naš trener je napravio još jednu zamjenu. Izveo je jednog beka s klupe i uveo drugog.
Umjesto vas kao napadača.
Tada sam si rekao: 'Ovo ne može dalje'. Nazvao sam svog agenta odmah nakon utakmice i rekao mu. Pitao me što imam na umu.
Vaš odgovor?
Da još nemam pojma.
A onda?
Dan nakon utakmice ručali smo s ekipom. Nakon ručka sjedio sam sam u sobi i razmišljao. Pitao sam se: 'Šta želim? Što mi treba?'.
Glasni navijači
Došao sam do odgovora: Emotivni stadion s glasnim navijačima. Klub koji me još uvijek može zapaliti.
Odjednom mi je na pamet pao Schalke. U tom trenutku odmah sam zgrabio telefon i poslao poruku Nikoli.
I šta ste mu napisali?
'Treba li vam još jedan napadač?'
Šta se dogodilo sljedeće?
Odmah me nazvao i pitao treba li kontaktirati trenera. Rekao sam: "Da, rado." Tada se sve počelo slagati.
Koliko ste često razgovarali s trenerom Mironom Muslićem?
Nekoliko puta. Razgovarali smo o svemu: nogometu, porodici, životu...
I odmah sam mu jasno dao do znanja: novac mi nije važan. Imao sam i druge ponude koje su bile znatno unosnije.
Ali to mi uopće nije bilo bitno. Bio sam sretan što sam se odrekao novca za ovaj klub.
Trebalo mi je još nekoliko dana da razmislim, ali moje srce je već donijelo odluku kada sam Nikoli poslao poruku.
Kao svjetska zvijezda, jeste li se uopće morali predstaviti u svlačionici?
Ne, u profesionalnom nogometu svi se poznaju. Ali naravno, prišao sam svakom igraču pojedinačno i pozdravio ih.
Uvijek ostati čovjek
To je upravo ono što treba učiniti. Naučio sam kod kuće: uvijek moraš ostati čovjek. I prizemljen.
Bi li vaše vrijeme u Schalkeu bilo razočaranje ako ne budete promovirani?
Osvrćem se na karijeru u kojoj sam uvijek bio jako zadovoljan i volio sam nogomet.
Čak ni posljednjih šest mjeseci u Firenci to ne mijenja. A ne mogu ni mjeseci ovdje u Schalkeu.
Drugim riječima- koliko biste bili ponosni da pomognete Schalkeu da se promovira u Bundesligu?
Vrlo ponosni, naravno. Schalke je oduvijek bio sjajan klub koji, po mom mišljenju, pripada Bundesligi.
Jednostavno pitanje s ada ili ne: Hoćete li završiti karijeru ovog ljeta?
Žao mi je, ne mogu odgovoriti na to jer još ne znam.
Dakle, nije isključeno da ćete nastaviti igrati?
Nisam tip osobe koja može nekoliko mjeseci unaprijed reći da ću prestati. Ne planiram toliko unaprijed.
Ovo ljeto ću slušati svoje tijelo i trenutno se još uvijek osjećam jako dobro. I još uvijek imam ciljeve, uključujući i one s reprezentacijom.
Igrati na Svjetskom prvenstvu s Bosnom i Hercegovinom ovog ljeta?
Naravno. Iako stvarno neće biti lako. U baražu imamo vrlo jakog protivnika u Velsu.
Ako pitate u klubu, svi kažu da ste izuzetno poštovani. Što za vas znači poštovanje?
Ako želite da vas neko poštuje, morate ga poštovati. To je tako jednostavno. Uopće nije važno ima li neko puno ili malo novca. Je li neko bijelac ili crnac.
Nemam privilegije
Dolazi li neko iz Bosne ili Njemačke. O čemu uopće pričamo?! Biti čovjek - to je najvažnije. I prema svima se odnositi jednako i s poštovanjem.
Jeste li primjer?
Za mene se to podrazumijeva. Ne možete samo otići do igrača u dresu i reći: "Daj mi ovo!"
Ne. Pitate ga kako mu je, a zatim tražite njegovu pomoć.
Uživate li u ikakvim privilegijama pod Mironom Muslićem?
Ne, ne želim nikakve privilegije. Jasno smo razgovarali o tome što mogu ponuditi ekipi.
Navijači cijene našu igru. Kad pomislim na subotu navečer protiv Magdeburga: Zato sam i došao ovdje. Jer znam što je Schalke.
Muslić je rekao da jednog dana želi biti selektor vaše domovine. Mislite li da je za to sposoban?
Roditeljima je bilo gore
Sto posto. Jedino je pitanje: Želi li to i sam? Ako da, sigurno će to jednog dana dobiti.
Osvojili ste njemačko prvenstvo, englesko prvenstvo i italijanski kup. Znače li vam ovi uspjesi još više zbog vaše prošlosti? Kao dijete morali ste bježati od rata u Bosni i niste imali tipičan profesionalni nogometni trening.
To je istina. Iako uvijek moram dodati: Mojim roditeljima je bilo puno gore. Morali su se brinuti za nas, uvijek se bojeći za svoje živote i živote svoje djece.
Djeca se uvijek žele igrati - bez obzira na to što se događa. Ne brinu se toliko. Imali smo sreće što smo još bili jako mladi.
Je li istina da vam je majka jednog dana zabranila igranje nogometa vani, a malo kasnije na tom istom mjestu eksplodirala je granata?
Da, nešto takvo moglo se dogoditi bilo koji dan, u bilo koje vrijeme. Mnoga su djeca umrla od granata.
Bio je to strašan rat i mnogi su ljudi umrli besmisleno.