Brazil je tri godine jurio Carla Ancelottija kao da Italiijan nosi zlatni ključ njihovog šestog naslova prvaka sviejta.
U nedjelju, nakon poraza od Norveške 1:2 u New Jerseyju u osmini finala Svjetskog prvenstva, rekordni peterostruki prvaci oplanete tkrili su da čak ni jedan od velikih trenera ne može činiti čuda s ekipom izgrađenom na nadi, nostalgiji i umornim nogama, prenosi Reuters.
Italija kao upozorenje
Pad Italije dugo je služio kao upozorenje da ako zemlja ne brine o svom nogometu, može zaostati alarmantnom brzinom. Brazil sada ima svoj vlastiti primjer.
Duga potjera za Ancelottijem (67) dok je bio u španskom Real Madridu ostavila je reprezentaciju pod tri privremena selektora, a do trenutka kada je stigao nije bilo laganog bijega od živog pijeska.
Jedna godina vjerovatno nikada nije bila dovoljna za popravak tri godine zanemarivanja.
Ancelotti možda jest među najterofejnijim trenerima koje nogomet poznaje, ali ovo Svjetsko prvenstvo pokazalo je da je samo čovjek.
Nekoliko njegovih najvećih odluka u sastavu vratilo mu se kao bumerang, a nijedna nije bila bolnija od odluke da vjeruje igračima koji su izgledali van svoje najbolje forme.
Casemiro, Danilo i Neymar nosili su velika imena i "veliku kilometražu". Protiv Norveške, to se vidjelo.
Oba norveška gola pala su s lijevog krila, gdje je Andreas Schjelderup uskočio s klupe s energijom koja je Brazilu jako nedostajala.
Danilo (34 godine) zamoljen je da igra na poziciji desnog beka, ulogu koju godinama nije imao, budući da je nedavno više korišten kao rezervni stoper u Flamengu.
Pokazalo se da je to brutalna neusklađenost. Schjelderup je namjerno trčao prema njemu; Danilo je izgledao "nasukano".
Casemiro (34) je imao slično težak turnir. Mučio se s brzinom protivnika, pogrešnim dodavanjima i, u nedjelju, u zagušljivoj vrućini New Jerseyja, nalikovao je načetom kamionu koji se penje uskom planinskom cestom.
Zatim je ušao Neymar koji je Brazilu trebao dati trebao inspiraciju. Zabio je jedanaesterac u sudačkoj nadoknadi, ali to je bila utjeha, a ne spas.
Problem je bio u onome što je bilo prije.
Neymar (34), koji je na turnir stigao povrijeđen, ponudio je malo snage, malo kreacije i malo razorne brzine koja ga je nekad činila jednim od najstrašnijih napadača u nogometu.
Spor i predvidljiv
Spor, predvidljiv i trom, djelovao je tužno u poređenju s briljantnim igračem kakav je nekada bio.
Ako je plan zaista bio pripremiti novu generaciju za Svjetsko prvenstvo 2030., ova rješenja izgledaju još teže objasniti.
S ograničenim pritiskom na ovu ekipu da odmah osvoji svijet, Ancelotti je mogao ostaviti stariju gardu kod kuće i pružiti mlađim igračima teško, ali vrijedno isksutvo.
Umjesto toga, Brazil je pokušao spojiti prošlost i budućnost i upao je između.
Rezultat je najmanje 28 godina čekanja na šesti naslov Svjetskog prvenstva, nezamisliva suša za zemlju koja je svoj nogometni identitet izgradila na invenciji, smjelosti i superiornosti.
Tokom većeg dijela turnira Brazil je bio gotovo neprepoznatljiv. Samo je Vinicius Junior nudio bljeskove starog sjaja, podsjetnik da talent nije u potpunosti nestao.