Grupna faza Svjetskog prvenstva 2026. godine donijela je neočekivane izazove i neizvjesnosti. Iako je na papiru djelovalo da će format sa 48 reprezentacija olakšati prolazak u nokaut fazu, gdje čak 32 tima idu dalje, navijači i stručnjaci tek sada uviđaju stvarne posljedice promjena u pravilima takmičenja.
Šta donose nova pravila?
Ovo je prvo Svjetsko prvenstvo na kojem se kao primarni kriterij za rangiranje ekipa s istim brojem bodova koristi međusobni omjer, a ne gol-razlika.
Pored toga, nakon dugo vremena ponovo se primjenjuje ljestvica trećeplasiranih momčadi za popunjavanje preostalih mjesta u osmini finala. Primjena međusobnog omjera dovela je do toga da neke reprezentacije već nakon dvije utakmice osiguraju prvo mjesto ili budu eliminisane, čime posljednje kolo za njih gubi rezultatski značaj.
Takva situacija stvara prostor za odmaranje ključnih igrača, što direktno utiče na integritet takmičenja. Primjera radi, selekcije koje su već osigurale prolazak mogu izvesti značajno oslabljene sastave, što nanosi nepravdu ostalim ekipama koje se bore za bodove i treće mjesto u grupi.
Neravnopravan položaj i strah od scenarija iz 1982.
Borba za jedno od osam mjesta koja vode dalje sa treće pozicije daleko je od fer-pleja. Reprezentacije koje igraju kasnije imaju jasnu prednost jer već znaju koji im je rezultat potreban za prolaz.
Mogu kalkulisati, igrati na neriješen rezultat ili čak svjesno težiti minimalnom porazu kako bi popravili svoju poziciju na tabeli trećeplasiranih.
Posebnu zabrinutost izaziva opasnost od takozvanih dogovorenih rezultata. Historija nas podsjeća na skandal sa Svjetskog prvenstva 1982. godine, kada su Zapadna Njemačka i Austrija svojim rezultatom izbacile Alžir iz takmičenja.
Iako se danas sve utakmice posljednjeg kola igraju u istom terminu, mogućnost prećutnih dogovora ostaje prisutna. Trenutno se slični rizici pojavljuju u grupama gdje reprezentacije poput Alžira, Austrije, Australije i Paragvaja imaju realnu šansu da remijem osiguraju zajednički prolazak dalje.