Kada je Sergej Barbarez preuzeo reprezentaciju Bosne i Hercegovine, među navijačima je zavladala gotovo opća euforija. Jedan od najvećih kapitena u historiji državnog tima vraćao se među Zmajeve, ovaj put u ulozi selektora. Mnogi su u tome vidjeli povratak identiteta reprezentaciji koja je godinama lutala između loših rezultata, promašenih eksperimenata i izgubljenog povjerenja javnosti.
Ipak, ta euforija nije dugo trajala. Nakon poraza od Njemačke i Nizozemske u Ligi nacija, dio javnosti već je počeo dovoditi u pitanje Barbarezov izbor. Povjerenje koje je dobio gotovo jednoglasno počelo se ljuljati nakon samo nekoliko utakmica. To je, možda više od svega, pokazalo karakter bosanskohercegovačke javnosti, spremnost da od oduševljenja do razočarenja pređe u rekordnom roku.
Realno govoreći, malo je onih koji su uoči kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo zaista vjerovali da Bosna i Hercegovina može napraviti veliki rezultat. Grupa s Austrijom i Rumunijom davala je određenu nadu, ali objektivno gledano, reprezentacija BiH tada nije bila na njihovom nivou. Nije imala ni kvalitetniji roster, ni kontinuitet rezultata, ni stabilnost koja bi garantovala uspjeh.
A onda je Sergej Barbarez počeo graditi tim.
Za razliku od mnogih prethodnika, nije imao luksuz da se oslanja na generaciju koja je Bosnu i Hercegovinu odvela na Svjetsko prvenstvo 2014. godine. Nije više bilo Miralema Pjanića kao centralne figure reprezentacije. Rade Krunić više nije bio dio projekta, a Edin Džeko ulazio je u pozne igračke godine. Ipak, Dijamant je ostao kao lider i most između stare i nove generacije.
U kratkom periodu stvorena je potpuno nova reprezentacija. Zahvaljujući radu stručnog štaba i ljudi okupljenih oko nacionalnog tima, reprezentacija je dobila niz mladih igrača koji su danas nosioci igre.
Tarik Muharemović je, primjera radi, prvi poziv u A reprezentaciju dobio dok je nastupao za Juventusovu razvojnu ekipu. Tada je za širu javnost bio gotovo nepoznat. Danas je jedan od najvažnijih reprezentativaca i igrač pred kojim je velika evropska karijera.
Kerim Alajbegović bio je maloljetan kada je Barbarez preuzeo reprezentaciju. Danas je među najtraženijim mladim igračima na tržištu. Esmir Bajraktarević bio je ime koje je tek rijetko ko pratio, a danas je jedan od miljenika navijača. Njegovi potezi izazivaju posebnu pažnju.
Posebna priča je Amar Memić. Od igrača koji je tek pravio transfer iz Karvine u Viktoriju Plzen postao je jedan od najpouzdanijih članova reprezentacije. Tihi heroj Zmajeva i čovjek kojem Barbarez vjeruje za gotovo svaki zadatak na terenu.
Selektor nije odustao ni od Benjamina Tahirovića onda kada bi mu mnogi okrenuli leđa. U trenucima kada nije imao minutažu u klubu, kada su se nizale kritike i sumnje, Barbarez je nastavio vjerovati da je Tahirović važan dio budućnosti reprezentacije. Danas je jasno zašto.
Međutim, najveća Barbarezova pobjeda nisu pojedinci. Njegova najveća pobjeda je tim.
Reprezentaciji koja je godinama djelovala razjedinjeno vratio je zajedništvo. Donio je jasnu ideju igre, intenzitet, disciplinu, agresivnost i borbu za svaku loptu. Bosna i Hercegovina ponovo je dobila prepoznatljiv stil zasnovan na brzoj tranziciji, energiji i karakteru.
Utakmice protiv Rumunije u Zenici i Austrije u Beču promijenile su percepciju reprezentacije za 180 stepeni. Tada se prvi put moglo naslutiti da ova ekipa ima nešto posebno. Nakon toga uslijedili su mečevi protiv Velsa i Italije, susreti koji su Bosnu i Hercegovinu odveli na Svjetsko prvenstvo i novu generaciju Zmajeva trajno uselili u domove i srca navijača širom domovine i dijaspore.
Danas djeca ponovo nose dres reprezentacije. Ponovo se o Zmajevima razgovara na ulicama, u školama, kafićima i na radnim mjestima. Reprezentacija je ponovo tema koja okuplja ljude.
To je možda i najveći uspjeh Sergeja Barbareza.
Nije samo izborio plasman na Svjetsko prvenstvo. Vratio je emociju. Vratio je vjeru. Vratio je reprezentaciju narodu.
"Jedva čekam da zasvira himna Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu", rekao je Barbarez nakon ostvarenog plasmana.I dočekao je.Selektore, ovo je tvoj dan. Ali i naš.
Možeš biti ponosan na ono što si ostvario zajedno sa svojim saradnicima i igračima. Učinio si ono što je malo ko očekivao i prije nego što je iko ozbiljno postavio taj cilj. Stvorio si ekipu koja ima sadašnjost, ali još važnije budućnost.
Kako god Bosna i Hercegovina prođe na Svjetskom prvenstvu, ne treba zaboraviti jednu činjenicu: kada je Barbarez preuzeo reprezentaciju, primarni cilj bio je stvaranje tima koji će vrhunac dostići u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo.
Sve što se dogodilo prije toga već je veliki uspjeh.A ono što slijedi, bonus je za koji se vrijedi boriti.