Samouvjerena reprezentacija Sjedinjenih Američkih Država, koja priželjkuje dubok plasman na Svjetskom prvenstvu, večeras će u Santa Clari u utakmici šesnaestine finala odmjeriti snage s Bosnom i Hercegovinom, koja je odlučna pokvariti slavlje jednog od domaćina turnira.
Očekivanja od američke reprezentacije rijetko su kada bila veća. Kroz Grupu D prošli su bez većih problema, savladavši Paragvaj rezultatom 4:1 i Australiju sa 2:0, čime su osigurali plasman u nokaut fazu kolo prije kraja te ostvarili dvije uzastopne pobjede na Svjetskom prvenstvu prvi put još od 1930. godine.
Nema mjesta opuštanju
To je selektoru omogućilo da protiv već eliminisane Turske odmori gotovo cijelu prvu postavu. Ipak, Turska je stigla do pobjede golom u osmoj minuti sudijske nadoknade u utakmici koja nije imala rezultatski značaj.
Amerikanci i dalje važe za izrazite favorite, ali kapiten Tim Ream upozorio je da nema mjesta opuštanju.
"To je zaista kvalitetna i čvrsta ekipa", rekao je Ream o Bosni i Hercegovini, koja je u kvalifikacijama pobijedila Italiju i tako četverostrukog svjetskog prvaka ostavila bez plasmana na turnir, dok je grupnu fazu završila na trećem mjestu iza Švicarske i Kanade.
"Na kraju dana, sve će zavisiti od nas i onoga što moramo uraditi kako bismo prošli dalje."
Sjedinjene Američke Države dobro znaju kakav pritisak nosi igranje nokaut utakmice na domaćem terenu. Kao domaćini Mundijala 1994. godine stigli su do osmine finala, gdje su poraženi 1:0 od kasnijeg prvaka Brazila u Stanfordu, iako su veći dio drugog poluvremena imali igrača više.
Ovoga puta napad predvođen Christianom Pulišićem i Folarinom Balogunom pokušat će četvrtu uzastopnu utakmicu na Svjetskom prvenstvu postići prvi pogodak i podići domaću publiku na noge.
Pulišić se protiv Turske vratio nakon povrede lista, ali je Balogun dosad bio najistaknutiji pojedinac američke reprezentacije. Protiv Paragvaja postigao je dva gola, a protiv Australije iznudio autogol kojim su Amerikanci poveli. Ukoliko večeras ponovo zatrese mrežu, pridružit će se Bertu Patenaudeu i Landonu Donovanu kao jedini američki igrači koji su postigli najmanje tri gola na jednom Svjetskom prvenstvu.
Bosna i Hercegovina, s druge strane, svoju igru temelji na čvrstoj odbrani i fizičkoj snazi. Predvodi je 40-godišnji kapiten Edin Džeko, kojeg mnogi smatraju najboljim fudbalerom u historiji zemlje, a veliku opasnost predstavljaju i Ermedin Demirović, mladi krilni napadač Kerim Alajbegović te golman Nikola Vasilj.
Mahmić se istakao
Zmajevi ujedno imaju i najvišu ekipu na turniru, s prosječnom visinom od 186 centimetara, a već su postigli tri gola nakon kornera. Ermin Mahmić, koji je u oba svoja dosadašnja nastupa ulazio s klupe i iz svoja jedina dva šuta postigao dva gola, ozbiljan je kandidat za mjesto u početnom sastavu.
Razmišljajući o što dužem ostanku na prvenstvu, Ream je otkrio da je američka reprezentacija mnogo pažnje posvetila izvođenju penala i prekidima.
"Mnogo smo radili na penalima", rekao je kroz osmijeh. "To je nešto što uvježbavamo cijele sedmice, zapravo još od perioda prije početka turnira."
Posebnu pažnju privlači i priča bosanskohercegovačkog krilnog igrača Esmira Bajraktarevića, koji je rođen u SAD-u 2004. godine nakon što je njegova porodica izbjegla iz Bosne i Hercegovine tokom rata. Za reprezentaciju SAD-a debitovao je u prijateljskoj utakmici protiv Slovenije 2024. godine, ali je nekoliko mjeseci kasnije odlučio nastupati za domovinu svojih roditelja, piše dailystar.